Haški tribunal 22. novembra će izreći presudu ratnom načelniku Generalštaba Vojske RS Ratku Mladiću, potpisniku svih naredbi za počinjenje najtežih ratnih zločina nad Bošnjacima i Hrvatima u BiH u proteklom ratu, generalu ruku krvavih do ramena, optuženom za genocid nad zarobljenicima Srebrenice - najveći ratni zločin nad civilima nakon holokausta,
General kukavica, koji se godinama, bježeći od pravde, u Srbiji skrivao po kasarnama i seoskim ćumezima, kojem sveti nisu bili ni životi srpske djece koja bi ga primijetila u nekoj od njegovih jazbina, napokon će stati pred lice svoje krvave biografije, od koje više nema bježanja.
Manipulator koji je tokom suđenja, uplašen da bi ga najavljena presuda mogla doživotno ostaviti u zatvoru, činio sve da prevari sudije, Mladić je tokom haškog pritvora nekoliko puta pokušavao izmoliti privremenu slobodu, na koju do sada nisu puštani čak ni optuženici s daleko blažim kvalifikacijama zločina za koje ih je Tužilaštvo u Hagu teretilo. Mislio je, valjda, da se bježanjem iz pritvorskih rešetaka može spasiti i od zaslužene kazne!
O kakvoj se strukturi ličnosti radi, najbolje svjedoči njegov prvi izlazak pred sudije Haškog tribunala. S tri podignuta prsta, okrenuo se prema galeriji sudnice s koje su ga posmatrale majke Srebrenice i počeo cerekati, misleći valjda da je još heroj, a ne moralno i fizički uneređena generalska kreatura koja predstavlja historijsku sramotu vojske kojom je komandovao, ali i naroda iz kojeg dolazi.
Ratko Mladić nakon pune 22 godine suočit će se s težinom krvavih zločina koji su pod njegovom komandom počinjeni nad Bošnjacima i Hrvatima u BiH. Onima koji i dalje budu klicali Mladićevom ruganju majkama Srebrenice, poruka je da pravda može kasniti, ali se od nje ne može pobjeći. Posebno ne od one Božije, koja je, svjedoci smo, do sada mnoge zločince stigla i prije one ovozemaljske. Zato, Bože pravde!
