Izjava da je Bosna i Hercegovina ostavljena „u amanet“ nekome, jedan je od najtežih udaraca, i to u njene temelje, koje je neko mogao zadati!

Ostavimo po strani sada je li ona uopće istinita. Ona je besmislena i nepotrebna.

Bosna i Hercegovina je suverena i nezavisna država i tutori nam nisu potrebni! Neophodne su nam duboke reforme, vladavina zakona, borba protiv korupcije, istinska radna mjesta i strane i domaće investicije, savremene ceste i još savremenije usluge...

Ne treba BiH nikakvog tutora, nikakvog kome je „ostavljena u amanet“ i ko god misli da je to dobra stvar, neka ide istom tom „amanetliji“.

Bolno je bilo gledati kako se pred grobom prvog predsjednika suverene i nezavisne države Alije Izetbegovića ne veličaju sinovi i kćeri koji su položili svoje živote za državu BiH, već jedan „tutor“. I to isti onaj koji samo prije nekoliko dana u neposrednom susjedstvu otvori više hiljada radnih mjesta nego što je onaj što ga zaziva za tutora u svom životu vidio.

Uporno i odvratno podaništvo ovog drugog (B. I.) rastuće demonstrira prema ovom prvom, otišlo je toliko daleko da je jedini odgovor koji mu se sada može dati onaj koji je formulirao rahmetli Alija Isaković – dostojanstveni prezir.

Time se, istovremeno, može objasniti i šutnja koja je potom uslijedila u bošnjačkoj zajednici, a koju je dao pred grobom svog oca. No, odšutjeti se ipak ne može. Bilo bi preopasno i štetno.

Naravno, neporecivo je da kod Bošnjaka postoji određena simpatija prema Turskoj. Ona je i logična, s obzirom i na to da je u toj zemlji najmanje šest miliona potomaka Bošnjaka s ovih prostora.

No, Bošnjaci su autohton evropski narod i BiH je suverena i nezavisna evropska država (u kojoj Bošnjaci ne žive sami), kojoj je mjesto u evropskoj, a ne nekoj euroazijskoj porodici država i naroda.

I to je naša budućnost. I tačka!