Nakon spuštanja zastora na staklenom zidu sudnice broj 1 Tribunala u Hagu, zločinac Ratko Mladić vraćen je iza rešetaka pritvora u Sheveningenu. To će biti njegova adresa do pravosnažnosti presude.

Iako će u pritvorskoj osami živjeti isključivo sa svojim zločinima, teško je povjerovati da će njegov agresivno-primitivni karakter prihvatiti i mrvu krivice za zločine za koje je osuđen na doživotnu robiju.  

Kao što je teško povjerovati da će to učiniti i oni koji su s njim činili zločine i podržavali ih i koji već dugo guraju zločinca u guslarsku legendu, odnosno „u pjesmu“, kako to voli reći konvertit u velikosrpsko aranžiranje bivše Jugoslavije Milorad Dodik (znamo šta je govorio ranije o Mladićevoj krivici). Umjesto toga, prave od zločinca lažnog heroja i zaštitnika srpstva, a sve zbog moralne nemoći da se suoče s argumentima pravde koja im je napokon pokazala svoje pravo lice.

Trebalo je jučer, nakon što je Tribunal izrekao presudu Mladiću, pogledati samo naslovnice najpoznatijih svjetskih printanih medija i udarne vijesti, isto tako, najrespektabilnijih svjetskih TV i radiostanica pa vidjeti šta svijet misli o histeriji onih koji od zločinca prave heroja, a od vlastitih zločina historiju na kojoj u 21. stoljeću žele odgajati svoju djecu.

Trebalo je čuti i glas mnogih nezavisnih srpskih intelektualaca koji odbijaju igrati u zločinačkom kolu u koje su se s kraja dvadesetog stoljeća uhvatili psihopati, neostvareni intelektualci, nižerangirani oficiri u želji da po svaku cijenu nađu mjesta u guslarskom mitu.

S težinom krivice za koju je osuđen Mladić, nažalost, morat će se nositi djeca čiji očevi danas skandiraju zločinima za koje je ovaj osuđen. Posebno za mnoge za koje nije osuđen, a koji su počinjeni pod njegovom čizmom, počev od Benkovca u Hrvatskoj do onih u Podrinju, Hercegovini, Posavini, Krajini... a kojima su i historija i pravo već dali mjesta na mapi zločina.

Ratko Mladić pamtit će se kao osuđeni ratni zločinac i civilizacijska sramota novog doba. Što to ranije shvate oni koji ga uporno slave, to će biti veća šansa da ih se rođena djeca, koja nisu kriva ama baš ni za što, sutra ne moraju odricati. Na njima je.