Piše: Senka KURT ([email protected]) 

Haški tribunal zatvorio je vrata. Posljednje dvije presude, (ne)namjerno ostavljene za kraj, Mladić i vrh fantomske „Herceg-Bosne“, pokazale su da vrijeme sukoba, oštrih riječi, nerazumijevanja nije prošlo. Ali, možda može i drugačije?!

Sud nije bio savršen, greške su dopuštene čak i najboljima, presude nisu uvijek bile očekivane, ali žrtvama je ponekad dovoljna satisfakcija što su ratni zločinci ipak odgovarali za zlodjela, što se javno govorilo o stravičnim zločinima, što arhive za buduća pokoljenja čuvaju dokumente, koji će sada i za hiljade godina svjedočiti o dešavanjima na prostoru bivše Jugoslavije.

Tribunal je cijelom svijetu pokazao i dokazao da se u Srebrenici desio genocid, da je Sarajevo trpjelo troipogodišnji teror, da su se u istočnoj Bosni dešavala nezapamćena poniženja silovanih žena, da su širom Hercegovine između ograđenih žica postojali logori, na kraju 20. stoljeća pred očima cijelog svijeta. Svjedočenja i optužnice prikazali su krvavu povijest jedne zemljice koja je samo koji dan prije žestoke agresije dobila nezavisnost.

I sad kad sve to znamo, a polako se prazni municija političkih elita s lijeve i desne strane, ali i iz samog srca zemlje, možda je vrijeme da kažemo – sviraj kraj!

Uništeno, presuđeno, zabilježeno, zapamćeno – sva naša povijest od devedesetih stala je u tih nekoliko riječi. Između toga ostaju žrtve, njihove porodice, neisplakane suze i neprospavane noći. Ostaju i najjadniji, oni koji zarađuju na poricanju zločina, prekrajaju povijest, fabriciraju vlastitu istinu.

Vrijeme je, možda, da se poput normalnog svijeta počnemo brinuti za ono što je pred nama. Protekle smo se tri decenije (sasvim prirodno) osvrtali na prošlost, čekali pravdu i pravednost. E, sad kad je ono što smo čekali završeno, bez obzira na emocije, lična (ne)zadovoljstva, visine kazne, treba ići dalje.

Rat će pobijediti kad dozvolimo politici i političarima da nas ubjeđuju da ne možemo živjeti ni jedni pored drugih.

Mir će pobijediti kad budemo glasniji od onih koji negiraju zločine, kad se suočimo sa svojim avetima prošlosti, kad iz mraka ormara kosture pustimo na dnevnu svijetlost. Gdje se sve dobro i jasno vidi!