Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nedjeljko Čubrilović svim učenicima i prosvjetnim radnicima ovog entiteta uputio je jučer čestitku povodom „školske slave Svetog Save“. Svim učenicima i njihovim učiteljima Čubrilović poručuje da „ostanu na putu svetosavlja“, podsjećajući da je to put prosvjetiteljstva, znanja i istine.

Da je Čubrilović vješto izbjegao svetosavski put - znanja i istine, svjedoče upravo ova čestitka i njegov zao naum da Svetog Savu, pravoslavnu slavu, čestita svima, ama baš svima koji pohađaju škole ili su nastavnici u Republici Srpskoj. 

Istina je da je i zbog ovakvih gestova (a da ne spominjemo nemogućnost zapošljavanja, još nesigurno okruženje) mnogo Bošnjaka odlučilo da se nikad ne vrati na svoja ognjišta u RS. Ili kao što je to slučaj sa zvorničkom djecom, umjesto u škole pred vratima, djecu šalju u Federaciju, u drugi entitet, zbog nemogućnosti (čitaj zabrane) da djeca na svom – bosanskom jeziku pohađaju nastavu i uče iz knjiga na jeziku svojih roditelja.

Čubrilovićeva čestitka ne bi se mogla nazvati previdom, prije će to biti (zlo)namjerna provokacija najvišeg funkcionera entiteta u kojem žive i Srbi i Bošnjaci i Hrvati, kojih je, doduše, sve manje.

Ustav RS temelji se na poštivanju ljudskog dostojanstva, slobode, jednakosti, nacionalne ravnopravnosti, a ovom bizarnom čestitkom Čubrilović je u nekoliko rečenica prekršio sva prava Bošnjaka i Hrvata.

Tako se priča o inatu, koji graniči s bezobrazlukom, nastavlja s najviših nivoa. Čubrilović bi u najmanju ruku trebao uputiti izvinjenje učenicima i nastavnicima koji ne slave Svetog Savu. Sramotno je što se tako religija još jednom zloupotrebljava i kao prst u oko gura onima koji su manjina u RS. Sramotno i žalosno!