U Republici Srpskoj najteže je doći do pekara, mesara, limara kuhara, tvrde predstavnici Zanatsko-preduzetničke komore RS. Ništa novo.  

I u Republici Srpskoj i u Federaciji, kako koji mjesec, a ne godina, prolazi, doći do kvalificiranih zanatlija, bilo da su mesari, pekari, kuhari ili tesari, armirači, keramičari, električari, vodoinstalateri, ne da će biti teško, nego će ih preko noći nestati na tržištu radne snage. Zanatlije, jednostavno, odlaze u potrazi za boljom nafakom, tj. plaćom, a time i za pristojnijim životom svoje porodice.

I ne odlaze samo zanatlije, odlaze ljekari, profesori, inžinjeri... Odlazi, izgleda, ko god ima pasoš i u stanju je platiti sebi autobusku kartu u jednom pravcu, nadajući se da će naći bolje od onog što imaju.

Jučer ujutro put Njemačke otišao je i mladić iz Sapne, kojega smo na promociji diplomanata i magistranata prije nekoliko mjeseci u Tuzli vidjeli s diplomom magistra prirodnih nauka u rukama. Otišao je jer, otkako je prije nekoliko godina završio dodiplomski studij, nije mogao ni da primiriše nijednoj školi, državnoj ustanovi, firmi...

Jednostavno, pozicije na koje je konkurirao i redovno bio prvi na listi za prijem pripadale su propalitetima sinova partijskih lidera, rođacima ministara, premjera, direktora itd. Poniženja nije mogao trpjeti, spakovao je kofere i otišao da bude bauštelac..

I odlazak magistra iz Sapne, kao i hiljada drugih koji su u posljednje dvije-tri godine iz BiH otišli na rad u zemlje Evrope, vlast koja nas je prevarila obećanjem da će otvoriti stotinu hiljada radnih mjesta u svom mandatu već sada knjiži na konto, tobože, zaposlenih. Ako progutamo i ovu prevaru, onda smo krivi mi, a ne oni.