Posjeta Aleksandra Vučića Hrvatskoj važan je mirovni iskorak, pa zbog svih ratnih ožiljaka koje Bosna i Hercegovina još nosi na sebi, sve to, službeno Sarajevo valja pozdraviti. Ali, to je samo opće mjesto.

U novije doba, bh. komšije, nažalost, našoj državi spočitavaju i neprihvatljive političke konotacije, motivirane globalnim, ali i dnevnopolitičkim, lokalnim interesima. Upravo se Hrvatska i Srbija Evropi i svijetu predstavljaju kao da su one “bedemi odbrane” kršćanstva, iako je Bosna, kakvu je stoljećima znamo, istinski nukleus evropske civilizacije.

Zato bi dinaroidna, epska i mitska retorika Dragana Čovića o nekakvoj bosanskoj orijentalnoj opasnosti i, pogrdna, antibosanska propaganda Milorada Dodika konačno u Zagrebu, kao i u Beogradu, trebala biti sankcionirana. A ne, eventualno, iz tih prijestonica poticana!

Zagreb je grad u kojem državni i politički suverenitet Bosne i Hercegovine treba podržati bez ikakvih dvojbenih i “antievropskih” privjesaka.   

Nažalost, hrvatski i srpski čelnici bit će opet opterećeni i suzbijanjem ratnohuškačke retorike, uz već viđenu ikonografiju i znane optužbe zbog ustaštva i četništva, kojim se predugo kontaminira okruženje. Kako to pišu hrvatski mediji, u prosvjedima koji se spremaju, Vučića kane podsjetiti i da je “notorni četnički zločinac, koji ni danas, u umivenoj formi ne odustaje od velikosrpskih ideja”.

U takom je ambijentu očekivati da hrvatska predsjednica, uz koju se ne može vezati slična prošlost, jer ona zasigurno predstavlja euroatlantsku budućnost regiona, uključujući i BiH, podigne razgovor na drugačiju, visoku razinu.

Beskorisno je, naime, tjerati Vučića da se pravda ili izvinjava zbog svoje prošlosti. Ali je neophodno da se u važnim metropolama EU, uključujući Zagreb, od njega i svih ostalih izričito zahtijeva evropsko djelovanje, po kojem Bosna nije ničija moneta za potkusurivanje, već epicentar europeizacije cijelog regiona.