Taman kada se pomisli da prljava propagandna mašina Bakira i Sebije Izetbegović, koja se bavila objavljivanjem knjiga i pamfleta protiv neistomišljenika (a sudske presude za klevetu su odavno stigle), ne može dalje u svojim lažima, oni pokažu nove granice nemorala.

Bakir i Fahro

Nakon primitivnih članica i članova zločinačke organizacije Turković, u medijsku igru protiv Bakirovih oponenata uključio se i anonimni kabinetski general Mustafa Polutak.

Valjda smatrajući da je zaboravljeno i pobrisano kako i zašto je poginulo više stotina šehida po Hercegovini, Polutak se obreo na čelu privatnog i kvaziudruženja za zaštitu tekovina borbe za BiH.

Umjesto tekovina te borbe i bavljenjem agresorima, četnicima i ustašama, ohrndani Polutak se počeo baviti akterima višestranačke političke scene koji nisu po volji pet familija.

Na meti je, po starom običaju, Fahrudin Radončić, čija je najveća greška što ne popušta ni milimetra u borbi protiv petofamilijarne vlasti i fildžan državice.

Umjesto da se Polutak bavi svojom kosovskom prošlošću prijateljima, i svojim karijerizmom iskazanim u nekadašnjoj agresorkoj JNA (o tome će naš list posebno informirati naše čitaoce), stravičnim ratnim greškama koje su koštale branioce mnogih života, umjesto da se bavi porodičnim donacija vrijednim milijardu KM i otimačinama za El-Šidije i mnoge druge, Polutak je zaplivao u septičku jamu, tipičnu Bakirovu zamjenu teza i zamjenu identiteta.

Primjerice, Fahrudin Radončić svaki je dan bio u opkoljenom Sarajevu, u Štabu vrhovne komande i sa građanima granatiranog Sarajeva. I Bakir Izetbegović je bio u Sarajevu, samo sa tom velikom razlikom da je živio u sefu Centralne banke.

Radončićeva supruga je bila svaki dan u ratnom Sarajevu i, kao Zlatne ljiljane, izgubila je dva rođena brata, rahmetli Anesa i Emira Bučana.

Bakirova supruga Sebija „hrabra“ je bila u Zagrebu, gdje se borila za ljekarske diplome i skupljala donacije po cijelom dunjaluku. Još hrabrija je bila u Istanbulu i drugim atraktivnim destinacijama, gdje je uživala, dok je BiH krvarila.

Ko je gdje bio

Radončićev zet, rahmetli Ruždija Ferhatović je, bio pripadnik Armije RBiH i od četničke granate je poginuo u Sarajevu. A Bakirov zet, čuveni Cober, je bio šef omiljene logističke baze u sigurnom Splitu. Tamo ga je, umjesto granate, mogao pogoditi samo koji miliončić njemačkih maraka u glavu.

Radončićeva sestra Razija je svakoga dana, također bila u opkoljenom Sarajevu, a zna se gdje su bile i kada Bakirove sestre. Radončićeva sestrična Sanela je, kao dijete dobila 11 gelera od četničke granate i jedva ostala živa. A, odlično se zna gdje su Bakirove sestrične bile tokom rata i na kojim sigurnim inozemnim destinacijama.

Ko je šta od članova porodica Radončić i Izetbegović – mimo historijske i neupitne uloge rahmetli Alije Izetbegovića - radio u ratu i nakon njega u korist BiH i Bošnjaka, efemerni Polutak može još istraživati do mile volje.

A izdajničku ulogu onih koji i danas hoće petofamlijarnu fildžan državicu, može po stare dane, ostaviti sebi i svojim nervoznim nalogodavcima. Preciznije, Bakiru Izetbegoviću. Njemu nakon 27 godina brutalne autokratske vlasti, sa mnogo leševa, međunarodna zajednica i narod govori da mora otići u penziju. A poslije, šta mu Bog da!

Jer, politikanstvo nad šehidskom krvlju nikome ne može donijeti nikakvo dobro pa neće ni Bakiru, ni njegovim udbaškim marionetama.