Na Markovu trgu su, kažu upućeni izvori, bili neugodno iznenađeni Kolindinim navaljivanjem da i ona putuje na zasjedanje Opće skupštine UN-a u New York jer je ove godine bio red na premijera.
Opća skupština UN-a zasjeda u septembru, a hrvatski je običaj dosad bio da jedne godine ide predsjednica, a druge premijer. Oni su, prema Ustavu, sukreatori vanjske politike pa je izmjena najbolje rješenje. I ranije je dolazilo do sukoba, ali ne unutar istog političkog bloka.
Najveći sukob je bio između Stjepana Mesića i Ive Sanadera 2007. godine. Mesić je insistirao da na Opću skupštinu ide on, a ne premijer Sanader, koji je u UN-u bio godinu dana ranije, no Sanader je dobio tu utakmicu.
Prošle godine na zasjedanju je bila Kolinda Grabar Kitarović s tadašnjim ministrom Mirom Kovačem, pa bi po toj logici ove godine u New York trebao Plenković, i to prvi put u ulozi premijera.
Izvori bliski Banskim dvorima kažu da je predsjednica insistirala da u New York ponovno ide ona, a kao argument je navela činjenicu da Hrvatska ove godine slavi 25 godina članstva u UN-u.
Iako njezina namjera u Vladi nije primljena sa simpatijama, zaključeno je kako na toj temi nije uputno otvarati još jednu frontu s Pantovčakom pa je na kraju dogovoreno da u New York putuju oboje. Državnicima na zasjedanju Opće skupštine u ime Hrvatske ipak će se obratiti Plenković, a na Pantovčaku ne vide ništa sporno u činjenici da će u New York putovati i predsjednica, piše Večernji.
No iza ovog “putnog nesporazuma” pojavljuju se i dublje nesuglasice. Vanjskopolitički stručnjaci uočili su da Andrej Plenković ni jednom nije podržao neku Kolindinu vanjskopolitičku inicijativu. Hrvatski premijer nije se očitovao oko inicijative Tri mora, čije autorstvo predsjednica pripisuje sebi, iako je navodno riječ o klasičnoj američkoj zamisli koja bi ograničila utjecaj Njemačke i Rusije u Evropi.
Pogleda li se karta Evrope i Azije, jasno se vidi da je pojas “Tri mora” - koji se prostire između Jadrana, Baltika i Crnog mora - neka vrsta “sanitarnog kordona” koji predstavlja bedem prema Rusiji te prepreku saradnji Njemčke i Rusije.
To je u biti američka, neevropska ili protuevropska ideja, čiji je glavni cilj spriječiti Rusiju u monopolnoj dobavi ruskog plina na “Stari kontinent” i stvaranje tržišta za američki plin, koji je dvostruko skuplji.
Razlike postoje i na drugim pitanjima. Kolinda Grabar Kitarović sklona je naglašeno konzervativnim zemljama, Poljskoj, Slovačkoj i Mađarskoj, dok je Plenković puno liberalniji. On nije oduševljen ni “Višegradskom skupinom” koju čine zemlje "nove Evrope", države bivšeg socijalističkog bloka koje danas idu neusporedivo desnije od zemalja "stare Evrope".
Razlikuju se, čini se, i u preferencijama za borbene zrakoplove - dok Kolinda simpatizira švedske Gripene, Plenković je skloniji nabavi aviona F 16.
