Žubor Miljacke ispod Latinskog mosta s pogledom na sedam metara visoko stablo dinastije Kotromanića, repliku Sebilja, autentičnu bosansku staru kuću, sobu i multikulturalnost koja obilježava našu zemlju pronaći ćete u Malom muzeju BiH. Tek nedavno otvoren, na početku Aleje ambasadora u Sarajevu, ima sve više posjeta. Tvorac ideje i osnivač Džemo Šurković ispričao nam je desetogodišnju priču o nastanku.
Nesređena država
- Prije deset godina ušao sam u ovaj nefunkcionalni prostor. Znao sam šta hoću, samo nisam znao kako, ideje su se usput rađale. Htio sam mjesto koje će pričati našu bogatu historiju i koje će ostati poslije mene. To je dug moje generacije, koja odlazi, a ostavlja nesređenu državu. I prvi je bio stećak - rekao je Šurković.
Klesali su ga četiri mjeseca. Po uzoru na one kod Stoca, s motivom Bosanca koji nikada ne kleči, nego uspravno stoji i prkosi. Kako kaže Džemica, kako je poznat u raji, da stranac odmah zna kakvi smo. I onda oči stanu. Stablo dinastije Kotromanića! Pravi hrast, sedam metara visok, dok ga odmjeriš, vrat se ukoči.
- Koliko sam ga samo tražio! Nudili mi neka lijepa stabla, ja odbijao. Hoću staro, čvornato s ružnom korom, drvo. Da bude autentično. Našli ga prijatelji sa Sokoca i poklonili. Dva su ovdje hrasta, od 50 dijelova smo ovo napravili, duže od tri mjeseca. U zid je uvučen 10 centimetara, zašarafili ga pa ponovo koru lijepili - s ponosom priča Šurković.
Sve je prolazno
U stotinjak kvadratnih metara izbrojismo šest lustera, s mnogo lampi. Na svakoj drugačiji motiv. Ručno oslikani, a na njima motivi iz Aleje ambsadora. Plafon s motivima lišća, pitamo zašto? Zato što je sve prolazno, svaka funkcija, danas si zelen, a sutra već žutiš i padaš, odgovara.
Dok sjedimo za stolom, uz laganu muziku, žubori rijeka. U Muzeju Miljacka teče ispod Latinske ćuprije.
- Zar nam Gavrilo Princip nije obilježio historiju? Jeste, i zato sam doveo rijeku u Muzej. Da priča priču, ali i da žubori uz jutarnju kafu. Ovu ideju sam najteže proveo u djelo, ali evo uspio sam - kaže Džemo.
Daljnjom turom kroz muzej vodi nas u autentičnu bosansku sobu, u kojoj nana peče kafu, a dedo a la turk sjedi. Spuštamo se do Sebilja, a na njemu djevojka u tradicionalnoj pravoslavnoj nošnji dok joj se udvara katolik. U planu je i figura dječaka s jevrejskom kapicom.
U Muzeju je mnogo slika. Jedna je posebno uočljiva. Prikazuje pravu sliku Sarajeva, multietničnosti.