Milenko Radivojac i Daniela Radosavac, arheolozi Muzeja Kozare iz Prijedora, već treću godinu zaredom istražuju ostatke manastira Đurđevac, na lokalitetu koji se nalazi na samoj granici između Bosanske Dubice i Prijedora.  

Radivojac otkriva da su radove, probnim istraživanjem, započeli Milan Đurđević, Bojan Vujinović i Dalija Tubin, arheolozi Muzeja u Bosanskoj Gradišci, koji su smatrali da lokalitet nazvan Crkvina ukazuje na to da tu postoji neki sakralni objekt.

Lukovi prozora

- U Šematizmu Banjalučko-bihaćke eparhije postoji podatak iz 1901. godine da se na području Bosanske Dubice, tačnije Krive Rijeke, nalaze ostaci pravoslavnog manastira, odnosno zida manastirske crkve dugog 12 i visokog jedan metar. Već prva istraživanja potvrdila su te pretpostavke, jer su nađeni ostaci apside i dijelova zida - govori Radivojac.

Dodaje da su nakon trogodišnjeg istraživanja, uprkos skromnim materijalnim sredstvima, otkrili ostatke velike manastirske crkve dužine oko 18 metara.

- Na zidovima su čak očuvani tragovi maltera koji je u apsidi, naosu i vanjskom dijelu ulaza bio oslikan freskama. Nađena je i velika količina kamene plastike, lukova prozora, dijelova ukrasnih stubova, fragmenata kamenih simsova. Među oskudnijim nalazima keramike dominira provincijska srednjovjekovna keramika koja se može smjestiti u vrijeme između 14. i 16. vijeka – govori Radivojac.

Kako je riječ o velikoj količini kamenog šuta, radovi su bazirani na otkrivanju zidova i njihovoj sanaciji, a u drugoj fazi bit će nastavljeni skidanjem okolnih slojeva u kojima se, u pravilu, nalaze grobovi. Time će, prema Radivojčevim riječima, biti lakša i hronološka determinacija objekta.

- Uporedo s čišćenjem zidova rađena je i njihova konzervacija s konzervatorom Perom Todorovićem iz Bosanske Gradiške. Na taj način spašen je veći dio objekta, a bit će rekonstruisan i preostali dio koji se odnosi na sjeverni zid - kaže Radivojac.

Konačan krah

Uvjeren je, prema dosadašnjim istraživanjima i raspoloživim podacima, da je manastir Đurđevac sigurno nastao prije sredine 16. stoljeća.

Prema dostupnim podacima, pretpostavlja se da je manastir sagrađen u 14. stoljeću, Prvi put je srušen 1538. godine u turskoj najezdi, a kasnije je obnovljen, da bi je konačni krah doživio krajem 18. stoljeća za vrijeme dubičkih ratova između Austrije i Turske.

Kako je kazao direktor Muzeja Kozare Zoran Radonjić, nastojat će osigurati sredstva kako bi se ovaj projekt u narednim godinama i završio.

Građen na mjestu bez većih puteva  

Radivojac kaže da ga je tokom trogodišnjih arheoloških istraživanja oduševila kamena arhitektura koja nije odomaćena na prostorima Bosanske krajine.

- Zanimljivo je da je manastir građen na mjestu gdje nema većih lokalnih puteva, osim jednog koji se baš tu i završava. Daleko je i od rijeke Sane, dakle plovnog puta, ali i većih glavnih saobraćajnica, što je baš iznenađujuće - kaže Radivojac.