Iako se posljednjih mjeseci intenzivno spominje ogroman napredak BiH na putu ka EU, a posebno je hvalisav predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić, prema zvaničnim podacima, BiH je zemlja koja u pregovorima brže napreduje jedino od Turske, koja se zbog svog autokratskog političkog sistema često kosi s pravnom stečevinom Evropske unije.
Dugotrajni pregovori
Naime, većina članica EU je od konačnog opredjeljenja i potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u pregovorima provela 4-5 godina. BiH je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju EU potpisala 2008. godine, a na snagu je stupio tek 2015. godine.
Od tada, BiH je uspjela predati aplikaciju, ali status kandidata bi mogla dobiti tek 2018. godine, nakon čega bi trebali uslijediti dugotrajni pregovori.
Evropski put BiH uporedili smo sa zemljama regiona, ali i s ostalim članicama EU.
Što se tiče regije, prvo su Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) potpisale Makedonija i Hrvatska, 2001. godine. Stupio je na snagu tri odnosno četiri godine kasnije. Albanija je Sporazum potpisala 2006., Srbija 2013. godine.
Hrvatska je pregovore počela 2005. godine, trajali su šest godina, nakon čega je 2011. godine postala članica evropske porodice zemalja. Sljedeća je bila Srbija. Pregovori su počeli 2014. godine, a do sada je otvorila desetak poglavlja od ukupno 35, koliko ih ima.
Albanija je nakon potpisivanja i stupanja na snagu SAA počela pregovarati prošle godine i do sada je, također, otvorila nekoliko poglavlja.
Kada je u pitanju Crna Gora, analitičari ocjenjuju da možda i najbrže napreduje na evropskom putu. SAA je stupio na snagu 2007. godine, pregovore je otvorila 2012. godine, a do sada je otvoreno skoro 30-ak poglavlja.
Od država regije jedino kaska Makedonija, SAA je stupio na snagu 2004. godine, dok je kandidatski status dobila 2005. godine. Međutim, pregovore s EU blokirala je Grčka zbog spora oko imena Makedonije. Grčka, a samim tim ni EU, Makedoniju ne priznaju pod ovim imenom te zahtijevaju promjenu u Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija.
Kada su u pitanju ostale zemlje članice EU, Slovačka, Malta, Litvanija, Letonija, pregovore su počele 2000. i završile u najkraćem roku od dvije godine.
Ove četiri zemlje postale su članice EU 1. maja 2004. godine, u takozvanom velikom valu proširenja. U isto vrijeme EU su se priključile Češka, Estonija, Kipar, Mađarska, Poljska i Slovenija, koje su počele pregovore 1998. godine, a zatvorile 2002. godine.
Najsporije pregovore svakako vodi ili je vodila Turska. Početak njenog puta seže u daleku 1987. godinu, kada je zvanično počeo proces pristupanja. Pregovore je otvorila tek 2005. godine i do danas nije napredovala. Razloga je mnogo, ali je glavni politički sistem Turske, često pod kritikama EU zbog manjka demokratičnosti, odnosno viška autokratskog režima predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana (Recep Tayyip Erdogan).
Dokle smo mi
Što se tiče naše zemlje, i pored mnogobrojnih ustupaka EU, zbog našeg kompliciranog uređenja, kako političari vole nazvati nerad, nismo uspjeli napraviti značajniji pomak.
Iako je sam predsjedavajući Vijeća ministara Zvizdić najavljivao da ćemo do kraja ove godine imati kandidatski status, sam sebe je u nekoliko navrata demantirao i pomjerao rok.
Navodno je to iduća godina, ali i to je upitno. Naime, nakon što je EU usvojila Britansko-njemačku inicijativu, koja nam je omogućila da se prvo okrenemo socio-ekonomskim reformama prije nego državnom uređenju i rješavanju pitanja „Sejdić-Finci“, BiH je kratko napredovala i stala.
Osim toga što još nismo proveli Reformsku agendu, naše vlasti nakon dobivanja Upitnika nisu bile u stanju pronaći rješenje kako prevesti odgovore koje trebamo proslijediti.
Također, još nismo uspjeli provjeriti funkcionira li Mehanizam koordinacije koji je uspostavljen.
BiH, također, zaostaje u korištenju pretpristupnih fondova EU, odnosno IPA fondova, gdje su nam na raspolaganju milioni bespovratnih eura.
Osim toga, najsvježiji primjer je da zbog unutrašnjih blokada još nismo pristupili Transportnoj zajednici, gdje također postoji opasnost da ispustimo milione eura za cestogradnju koje je EU stavila na raspolaganje zemljama zapadnog Balkana.
