Ako je blasfemično pomisliti da bi Hrvatima dokumentarnu seriju o njihovim kraljevima uradili Italijani, Austrijanci ili Francuzi, a Srbima igranu seriju o Nemanjićima (kod njih živih) Rusi ili Grci, je li nacionalna sramota i kada Turci rade igranu seriju o rahmetli Aliji Izetbegoviću?  

Intervju s Radončićem 

Hrvati su svoj dokumentarno-obrazovni serijal “Hrvatski kraljevi” od sedam epizoda, po mnogo čemu grandiozan, ne samo u produkcijskom nego i povijesnom smislu, uradili sami. Tako su naši zapadni susjedi ekranizirali razdoblje hrvatske povijesti od doseljenja u 7. stoljeću do kraja vladarske dinastije Trpimirovića (oko 1100. godine). Pred gledaocima “na jednom mjestu” defiliraju hrvatski vladari Trpimir, Tomislav, Stjepan Držislav, Petar Krešimir IV, Zvonimir... 

Također, Srbija koja obilježava 800 godina od proglašenja srpske kraljevine, ponosna na taj kontinuitet, ovih dana završava igranu seriju “Nemanjići - rađanje kraljevine“, jedno od svojih naznačajnijih filmskih nacionalnih ostvarenja uopće i jedan od najvećih produkcijskih projekata RTS-a, državne televizije našeg istočnog susjeda.

Na najavu da će Turci snimati film o prvom predsjedniku nezavisne BiH uslijedile su brojne reakcije uglednih bh. intelektualaca i javnih ličnosti, a posebno onih koji su i lično poznavali rahmetli Aliju Izetbegovića. Većina njihovih reakcija svodi se na jedan zaključak: “Da je živ, Alija ne bi nikada dao pristanak na tursku seriju o sebi i svojoj porodici!”

Fra Ivan Šarčević, profesor na Franjevačkoj teologiji i gvardijan Samostana sv. Ante na Bistriku u Sarajevu, u izjavi za “Dnevni avaz” ističe kako ne zna sve pojedinosti u vezi sa snimanjem filma o Aliji Izetbegoviću, ali smatra da će, s obzirom na mjesto i ulogu rahmetli predsjednika za Bošnjake i savremenu povijest BiH, biti šteta ako se kroz filmski pristup ovoj povijesnoj osobi pristupi površno i jednostrano.

- Iz iskustva bosanskoga franjevca i bosanskoga Hrvata, znam koliko je nezdrav i s katastrofalnim posljedicama uvjetovan politički, religijski i kulturni strabizam, taj nedostatak političke subjektivnosti bosanskih Hrvata, a stalno gledanje i slijepo slušanje zagrebačke politike. O republičkosrpskoj politici i odnosu prema Srbiji ili Rusima da i ne govorim. Mislim da se to može primijeniti i na većinski bošnjački politički establišment u odnosu prema Turskoj - kaže fra Šarčević. 

On, generalno, smatra kako Erdoanova Turska nije dobar saveznik bošnjačkoj politici, jer je vraća u stadij populizma, površne bahatosti, religijske prazne superiornosti i povrh svega ne libi se puniti zatvore neistomišljenicima i ukidati slobodu govora. U kontekstu mogućeg scenarističko-rediteljskog pristupa turskoj igranoj seriji „Alija“ podsjeća na Izetbegovićeve izjave stare 21 godinu u jednom intervjuu: 

- Fahrudin Radončić je za "Avaz" krajem 1996. godine pravio intervju s Alijom Izetbegovićem i upitao ga “o njegovim osobnim obavezama” koje proističu iz njegove „realne pozicije “oca nacije”, s kojom se” - kazao je novinar – “ne morate slagati”. Izetbegović je na to odgovorio: “Imam averziju na razne “očeve nacije” i ne volim taj naziv...” Pitanje je, dakle, koliko se iza filma krije ta perverzna ideja da se Izetbegović ustoliči kao “otac nacije” ili da mu se osnažuje pogubni “kult ličnosti” koji ne mimoilazi nijedan etnički ni religijski kolektiv, a koji iza sebe ostavlja i materijalnu i duhovnu pustoš, ponajprije u vlastitom narodu - potcrtava fra Šarčević. 

On navodi i neka ključna mjesta u Izetbegovićevim spisima, prije svega ono kako islamu ništa nije tako strano od apsolutizacije neke zemaljske vrednote, nacije, etnije, države ili nekog čovjeka. Također naglašava kako su Bosni “najveću nesreću donijeli “zemaljski mesije”, poglavnici, stožernici, vojvode, despoti, age i mali sultani”.

- Alija Izetbegović je važna povijesna ličnost, su/odgovoran za presudne događaje u nedavnoj prošlosti i treba tu ličnost sagledati s kritičkim odmakom i u širem kontekstu od bošnjačkog. Dok su svi političari koji su imali ulogu u raspadu Jugoslavije i stvaranju nacionalnih država bili Titovi komunisti i ateisti, Izetbegović je jedini bio političar vjernik. Zato smatram da je neotklonjiva dužnost naših politologa, sociologa, intelektualaca, filmskih radnika, ali iznad svega i muslimanskih teologa da se osvrnu na Izetbegovićevo razumijevanje islama i politike u Bosni i Hercegovini - kaže fra Ivan Šarčević.

On zaključuje kako je politička zrelost jednog naroda u tome da se izgrađuje iz samoga sebe na univerzalnim vrijednostima, bez apsolutiziranja i diviniziranja svojih “velikana”.

Izborni šlagvort

- Jedino kod Bošnjaka sin predsjednika naručuje “u susjedstvu” seriju o ocu, u kojoj će se, po logici stvari, u scenariju naći solidno minuta i za sina, snahu i ostalu čeljad – mišljenja je publicista i nekadašnji bliski saradnik Alije Izetbegovića Nedžad Latić, koji smatra da je “nacionalna sramota to što je porodica rahmetli Alije Izetbegovića odlučila ovakvu stvar povjeriti Turcima“.“

S tim u vezi Latić nastavlja:

- Tim prije što se serijal o Aliji počeo snimati u vrijeme SFF-a, što bi na neki način trebalo asocirati da Sarajevo ima dobru i uspješnu kinematografiju, pa tako i dobre reditelje. Zato se davanje prava snimanja serije Turcima može smatrati uvredom i poniženjem naših filmadžija - kaže Latić.

Na pitanje zašto to porodica Izetbegović radi, odgovara:

- Zato što sad samo Alija Bakira spašava i održava u političkom životu i najvjerovatnije da je serija tempirana kao jedan od segmenata predizborne kampanje sljedeće godine - stav je Latića. 

Da će turska serija „Alija“ biti politički izborni šlagvort Bakiru Izetbegoviću u 2018. godini, ne dvoji ni prof. dr. Enver Kazaz, književni teoretičar, publicista i politički analitičar. 

- Namjera je dobiti izbore na seriji Erdoanove televizije o Aliji, ali jača je u javnosti histerija direktorice Kliničkog centra Sarajevo nego sve turske televizije. To će, koliko znam, patrijarhalnu svijest ovdašnje javnosti presudnije odrediti za izbore nego neke limunade u režiji dvojca Izetbegović - Erdoan - ističe prof. Kazaz.

Reditelj Dino Mustafić, s druge strane, smatra da bh. javni servisi nisu u stanju produkciono, kadrovski, niti ekonomski da iznesu složenije igrane, obrazovne, dokumentarne TV formate i sadržaje koji se tiču naše prošlosti.

- Zato ne treba da nas čudi kako će inozemne TV stanice imati svoje verzije naše historije, određenih historijskih ličnosti i događaja. Nažalost, tu sudbinu dijeli i domaća kinematografija, što govori o našoj kulturnoj inferiornosti da sami ponesemo odgovornost za ekraniziranje historijskih činjenica koje će nas kroz kolektivnu i individualnu prošlost definirati, otkrivajući nam svoju sadašnjost i blisku budućnost - kaže Mustafić.

Dodaje kako će Turska radio-televizija (TRT) kroz svoju prizmu producirati serijal o prvom predsjedniku nezavisne BiH, što će na domaćim TV kanalima imati markicu inozemnog programa, baš poput mnogih filmova i TV serija koje smo gledali na različitim jezicima, a govorili su o događajima iz 90-ih na Balkanu.

- Možemo biti samo sretni da se na pojedinoj autorskoj poziciji inozemnih produkcija nađe neki domaći autor poput uvaženog kolege Imamovića koji će rediteljski potpisati turski serijal - mišljenja je Mustafić.

Podanički odnos

Bivši direktor Narodnog pozorišta Mostar Šerif Aljić uvjeren je, pak, kako nije dobro da nas stranci predstavljaju svjetskoj javnosti.

- Mi moramo imati osjetljive senzore i za druge narode koji žive u BiH, a koji ne gledaju blagonaklono prema Turcima kada mi nešto s njima “šurujemo”. Prvi predsjednik, rahmetli Alija Izetbegović je bio predsjednik svih naroda i građana Bosne i Hercegovine i bolje bi bilo uključiti i umjetnike iz druga dva, odnosno, četiri naroda. Opet je do nas, Bošnjaka, koji moramo pokazati širinu i odgovornost za državu BiH. Trebali smo ih preduhitriti. Ovako imamo podanički odnos prema Turcima. Ne znam zašto dopuštamo da “s nama omlaćuju” - kaže Aljić.

On drži da je zbog činjenice da je BiH kroz rat i velike žrtve vraćena kakva-takva državnost, trebalo prije susjeda, a u svrhu afirmacije BiH, snimiti dokumentarističke serijale o bosanskim vladarima Kotromanićima, među kojima su dva bana, sedam kraljeva, kraljica Jelena Gruba.

- I ne samo o slavnim Kotromanićima, nego i o banu Boriću, banu Kulinu, banu Stjepanu (sinu Kulina bana) i banu Mateju Ninoslavu. Svakom od njih posvetiti jednu epizodu i to je već serijal od 14 epizoda. To se moglo uraditi vlastitim kapacitetima - zaključuje Aljić.

Bez interesa za turske serije

I bh. reditelja Danisa Tanovića zamolili smo za stav o turskoj seriji “Alija”, no on je odbio o tome govoriti. Slično nam je napisao u svom odbijanju da se uključi u ovu temu i politolog Tarik Haverić.

- Žao mi je što ne mogu ponuditi nikakav odgovor na vaše pitanje - turske igrane serije ne pratim, niti me zanimaju - odgovorio nam je Haverić.

Demistifikacija života i politike

Publicista Drago Bojić smatra kako nijedna etnička skupina na prostoru bivše Jugoslavije nije na ispravan način preradila svoju povijest i njene aktere.

- Vlastite vođe se nekritički obožavaju, precjenjuje njihovo značenje i koriste se kao simboli kolektivnog povezivanja i(li) kao sredstvo borbe protiv drugih. Slučaj je to i s Alijom Izetbegovićem i njegovom dominantnom percepcijom u bošnjačkom - muslimanskom kolektivu. Ne znamo na koji način će igrana serija predstaviti Aliju Izetbegovića i o tome je prerano donositi sudove. Ali, tome ne treba pridavati preveliko značenje. Daleko je važnije da se o Aliji Izetbegoviću u javnom prostoru progovori kritički, da se na temelju dokumenata i svjedočanstava demistificira njegov život i njegovo političko djelovanje, i prije 90-ih, a pogotovo 90-ih godina. Puno toga nije onako kako se unutar bošnjačkog naroda, stranci SDA i među njezinim sadašnjim akterima voli misliti o Aliji Izetbegoviću. Zato je potrebno da se njegovom liku i djelu pristupi kritički i diferencirano - tvrdi Bojić.

Već su jednom “uhelaćili” projekt u kome bi Alija stvarno bio Alija

ističući da je “turski serijal medvjeđa usluga Bošnjacima, pa i samom Aliji”, Nedžad Latić pojašnjava kako se o Aliji Izetbegoviću mogu pisati knjige i snimati filmovi jer ima biografiju koja može inspirirati brojne autore i umjetnike.

Također, podsjeća kako je u nedavnoj prošlosti “isti režim na čelu SDA “uhelaćio” projekt u kome bi Alija stvarno bio Alija”.

- Sjećate se afere s filmskim projektom o drami i opsadi Sarajeva koji je trebao režirati Veljko Bulajić. Scenarij su pisali pokojni Mirko Kovač i rahmetli Nedžad Ibrišimović, ali razne negativne snage i intrige su učinile da propadne projekt filma „Sarajevo” - zaključuje Latić.

Bakir ima samo jedno pravo: govoriti u ime svojih glasača, nikako bošnjačkim sveglasjem

Profesor Kazaz tursku seriju „Alija“ ne vidi kao stvar od nacionalnog značaja za Bošnjake.

No, odgovor na pitanje zašto, kako kaže, Erdoanova televizija, prema mogućoj Bakirovoj molbi, snima seriju o Aliji, treba tražiti “u tipično srednjovjekovnim fantazmama i tipično provincijalnim kategorijama patuljastih ideologija kakvu zastupa Alijin sin”.

- Bakir ima samo jedno pravo: govoriti u ime svojih glasača, nikako bošnjačkim sveglasjem... On i Erdoan su ubijeđeni da ne živimo u 21. nego u 15. stoljeću. Bakir, stoga, nije nikakav misleći subjekt, već Erdoanov ideološki vazal - kaže Kazaz.