Magazin “Dani” u svom narednom broju od 8. marta 2002. godine donio je drugi dio priče “Šta su krile bosanske vlasti” autora Esada Hećimovića pod naslovom “Otmica otmičara od policije”. Tu se, naime, analizira da je tadašnji bh. policijski vrh svojim nemarom ili namjerom omogućio 28. marta 1994. godine otmicu Abdula Hadija Al-Gahtanija, direktora Visokog saudijskog komiteta u Zenici, koji je kasnije osuđen u odsustvu za otmicu trojice i ubistvo jednog britanskog humanitarca.

"Posebni gosti"

- Sudski spis tadašnjeg Višeg suda u Zenici broj K-159/94 posvećen je okrivljenom Abdulu Hadiju Al-Gahtaniju. U spisu su dokumenti o istrazi koju su poslije otmice trojice vozača britanske vladine agencije ODA (Overseas Development Agency) vodili CSB Zenica, CSB Sarajevo, Sektor vojne bezbjednosti 3. korpusa i Služba državne bezbjednosti. Od šest otmičara koji su 27. januara 1994. godine oteli trojicu Britanaca, sudskim putem je identifikovan samo Al-Gahtani. Abdul Hadi Al-Gahtani je bio u pritvoru od 29. januara 1994. do 21. marta 1994. godine, kada je, kako piše u sudskim spisima, "izvršena njegova otmica kao pritvorenog lica od strane nepoznatih lica".

Otmica Abdula Hadija Al-Gahtanija je izvršena prilikom njegovog "privođenja" iz KP doma u Zenici u Sarajevo 21. marta 1994. godine, radi saslušanja u sarajevskom Višem sudu.

Naredbu za privođenje je izdala 11. marta 1994. godine Nevzeta Boljanović, istražni sudija Višeg suda u Sarajevu, u predmetu br. KRI:20/94. Zašto je Al-Gahtani uopće upućen u Sarajevo? U ovoj naredbi stoji da Al-Gahtani, Abu Hulud i Abu Enes treba da budu sprovedeni kao svjedoci u istražnom predmetu protiv NN (neidentifikovanih lica)?! Ova sarajevska istraga je vođena o okolnostima pod kojima su na Igmanu 30. januara 1994. ubijena trojica navodnih saučesnika otmice u Zenici. Trojica ubijenih Arapa: Abu Muaz, Abu Abdullah i Abu Salih prošli su 29. januara 1994. kroz objekat D-B (tunel) u Sarajevo, na osnovu intervencije iz vojne bezbjednosti 5. motorizovane brigade u Sarajevu. Ubijeni su nakon izlaska iz Sarajeva. Nikada nije sudskim putem dokazana njihova povezanost sa otmicom u Zenici. Ali, policiji je očito trebala brojka od šest sumnjivih Arapa, jer su oteti Britanci vidjeli svojih šest otmičara.

Na dan kada su trojica ubijenih Arapa boravila u Sarajevu, kao "posebni gosti" vojne bezbjednosti Armije BiH, u Zenici su uhapšena još trojica Arapa. Uz Al-Gahtanija, u Zenici su uhapšeni Džafer Ihsan Malif Abu Enes, rođen 1974. u Amanu (Jemen), a privremeno nastanjen u Mehuriću, općina Travnik, i Adil Saleh Abu Hulud, rođen 1973. u Sani (Jemen), također privremeno iz Mehurića. Pritvor protiv njih je ukinut 1. marta 1994. nakon što je jedinica "El Mudžahidin" dala garanciju da će se ova dvojica okrivljenih odazvati na pozive sudu. Njihovi advokati su pak tvrdili kako su oni bili samo slučajni saputnici prvookrivljenog Abdula Hadija Al-Gahtanija prilikom hapšenja.

Mogućnost bijega

Ali Ahmed Ali Hamad, pješadijski oficir iz Bahreina, bio je distributer vjerske literature u Visokom saudijskom komitetu u istočnom Mostaru i Zenici. Osuđen je zbog terorizma u slučaju eksplozije autobombe u Mostaru.

Istražni sudija nije ni tražio produženje pritvora za dvojicu Jemenaca, a u obrazloženju zahtjeva za produženjem pritvora Al-Gahtaniju za još dva mjeseca istražni sudija Višeg suda u Zenici je 26. februara napisao da "iz spisa suda proizilazi da je u izvršenju djela učestvovalo najmanje šest lica, od kojih su neka još uvijek na slobodi, pa postoji osnovana bojazan da bi okrivljeni Abdul Hadi Al-Gahtani mogao ometati istragu uticanjem na saučesnike ukoliko bi bio pušten na slobodu".

Postojala je i mogućnost bijega i uznemirenja međunarodne javnosti: "U konkretnom slučaju, radi se o krivičnom djelu za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna. Način izvršenja djela i posljedice istog su čak dovele do uznemirenja međunarodne javnosti, a ne samo uznemirenja građana u ovoj državi. Očigledno je da je radi nesmetanog vođenja krivičnog postupka neophodno produženje pritvora ovog okrivljenog."

Prešućivanje najsnažnijih dokaza veze mudžahedina, islamskih humanitarnih organizacija i vojno-policijskog vrha 

U Hećimovićevom tekstu od 8. marta 2002. godine podsjeća se da je u svojoj knjizi “Bosna u kandžama KOS-a” Munir Alibabić pisao o sukobima u policijsko-političkom vrhu, ali da ni u njoj nema nikakvih komentara slučaja “Al-Gahtani”.

- Iako se dio ovih istraga danas obnavlja, policija i dalje prešućuje otmicu Britanaca u Zenici i otmicu otmičara kod Dusine. Time se prešućuju najsnažniji dokazi veze između mudžahedina i islamskih humanitarnih organizacija, ali i povezanost vojno-policijskog vrha s ovim krugovima – pisao je Hećimović u martu 2002. godine u “Danima”.

(Sutra: Ko je naredio da se zadatak odvija u strogoj tajnosti)