Nedaleko od Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti u Sarajevu, na obali Miljacke, smještena je porodična kuća Makse Despića, čuvenog trgovca kožom, ćurčije, koji je bio poznat i kao carski blagajnik, haznadar. 

Zahvaljujući uspješnom trgovanju, kako s Istokom tako i sa Zapadom, ovog velikodušnog i bogatog narodnog čovjeka iz pravoslavne porodice Despić podjednako su cijenili i uvažavali svi, od komšija pa sve do diplomata.

Vrijedni eksponati

Da je Hadži Makso, kako su ga svi zvali, vodio brigu o svojim sugrađanima, najbolje svjedoči i njegov testament, napisan u Sarajevu 29. marta 1921., u njegovoj 84. godini. Uz testament, i brojni novinski tekstovi, kvalitetan namještaj te stilski dekorirane sobe, brojni ukrasi, među kojima i svijeća donesena iz Jerusalema, gdje je Makso bio na hadžu, samo su mali dio vrijednih muzejskih eksponata u Despića kući, čiji je najstariji dio sagrađen u 17. stoljeću.

- U posebnoj, pozorišnoj sobi u kući, igrane su prve pozorišne predstave u Sarajevu. Osim porodičnih prijatelja i kumova, tu su uživali i brojni ondašnji diplomati – govori Žanka Dodig, kustosica Muzeja Sarajeva.

Čak dva objekta porodica Despić poklonila je Gradu Sarajevu šezdesetih godina prošlog stoljeća, i to uz samo jedan uvjet, da se koriste isključivo kao muzeji. Na radost stanovnika, ali i posjetilaca glavnog grada, taj uvjet je ispoštovan.

Bogata tradicija

Dodig ističe da se ova muzej-kuća, koja je depandansa Muzeja Sarajeva, može pohvaliti dobrom posjećenošću. Uz simbolične cijene ulaznica, turisti na jednom mjestu mogu vidjeti jedinstven spoj bogate tradicije i kulture stanovanja, od orijentalno uređenog prizemlja pa sve do sprata modernog evropskog izgleda. 

Dio Maksinog testamenta

„Maksi je Bog dao sva blaga ovog svijeta u sretnoj njegovoj djeci i porodu, koje ostavlja poslije sebe, pa da i oni budu dika i ponos na uslugu srpskom narodu. Poslije moje smrti ostavljam sirotinji, bez razlike vjere - onoj sirotinji da se podijeli, koja ne prosi po sokaku, nego onima, koji na godine sjede kod kuće nemoćni, stari i bolesni iz kuće ne izlaze (...) Ova moja naredba služi samo za mene, a nek bude pouka svakome živom bratu i prijatelju, koji bude imao svijesti i razuma u glavi." Ovo je dio testamenta Makse Despića, napisanog prije 96 godina.