Školu u Dragoradima pohađa 19 učenika

Školu u Dragoradima pohađa 19 učenika

AVAZ U POSJETI

Područna OŠ “Dragoradi” najudaljenija je u Kantonu Sarajevo: Škola nadomak metropole u kojoj se đaci i danas griju na furunu

Autor: N. HADŽIŠEHIĆ
05.10.2017 21:55
A
A
A

U čošku učionice je peć na loženje

Područna škola “Dragoradi”, koja pripada OŠ “Srednje”, najudaljenija je škola u Kantonu Sarajevo. Od svog centralnog objekta udaljena je 21, a od Sarajeva više od 50 kilometara. Djeca iz pet okolnih sela svakodnevno do nje putuju školskim autobusom, a kako učitelji kažu, rijetko propuštaju časove, jer je škola nekima od njih jedini način da budu s drugom djecom i da se druže. Naša ekipa posjetila je ovu školu i uvjerila se u njenu specifičnost i zanimljivost. 

Uče unaprijed

Kako se učionice griju na šporet na loženje, u školu svakog jutra najprije dođe pomoćni radnik, koji naloži vatru i pripremi ogrjev za taj dan. Tako tople učionice dočekaju 19 učenika, koji pohađaju nastavu u dva kombinirana odjeljenja. Zajedno uče prvi i treći razredi, a podučava ih učiteljica Merima Hrvat, dok učenicima drugog i četvrtog razreda znanje prenosi učitelj Denis Dilberović.

Kako je za “Avaz” kazao Dilberović, rad u područnoj školi za njega predstavlja pravi izazov. I sam je, kao dječak, pohađao ovu školu, a nakon završenog fakulteta, odlučio se vratiti na selo i mladima prenositi znanje.

- Rad u kombiniranim odjeljenjima ima i prednosti i nedostatke. Djeci je teže pratiti nastavu i koncentrisati se na gradivo. S druge strane, oni stariji uz mlađe ponavljaju već naučeno gradivo, a mlađi nauče nešto više unaprijed – pojašnjava on.

Dodaje da je radio i u gradskim školama, gdje je imao veći broj učenika u odjeljenju, ali ističe da mu je ovdje mnogo ljepše, jer je kod djece razvijen osjećaj za prave, životne vrijednosti, imaju poseban odnos prema školi i poštovanje prema nastavnicima. 

Čakal: Više prostora | Hožbo: Dvije drugarice

Ponavljaju gradivo 

Dok se djeca iz urbanih sredina zabavljaju uz najnovije smartfone, ovim mališanima najveća radost je kad se ispred škole zajedno igraju žmire ili fudbala. Arnela Hožbo pohađa treći razred škole u Dragoradima, a svakodnevno vozari iz sela Udrabi.

- Iz Udraba još imaju dvije djevojčice koje ovdje idu u školu. Svakog dana s njima putujem i družim se u autobusu. To mi je druženje najdraže i zbog toga jedva čekam da krenem na nastavu - kaže Hožbo.

I njen drug iz razreda Anes Čakal kaže da najviše voli druženje u školi, jer u selu Gajine, gdje živi, ima samo dva druga.

- Prelijepo mi je u školi. Ne bih volio da idem na nastavu u grad zbog toga što ovdje imamo više prostora da se igramo i radimo tjelesni vani, pogotovo kad je lijepo vrijeme. Najviše se volim igrati između dvije vatre. Ne smetaju mi ni prvačići koji su sa mnom u odjeljenju, jer sam već navikao da slušam i njihovo gradivo i tako ponavljam ono što sam i ja učio – navodi ovaj dječak.

Kurtović: Ulagati u obrazovanje

Kurtović: Bolji uvjeti

Direktor škole Refik Kurtović kaže da oni djeci nastoje osigurati što bolje uvjete za praćenje nastave kako ni najmanje ne bi zaostajali za gradskim školama. Nabavili su nastavna sredstva poput projektora i laptopa, ubrzo će se ispred škole graditi sportska ploha, a bit će postavljen i odgovarajući mobilijar.  

- Na ovakvim mjestima treba graditi škole i ulagati u obrazovanje, jer je to jedini razlog zbog čega stanovništvo odlučuje ostati tu. Treba omogućiti uvjete da se i u ovim ruralnim krajevima razvija stanovništvo - navodi Kurtović.