U nastavku svoje kolumne od 23. juna 2011. godine “Noćas spaljujemo iluzije” pod naslovom: “A sada mudro Marjanovo”, Senad Avdić, žaleći što nije mlađi pa da napiše napisao svoj vojno-obavještajni ciklus/opus na temu Fikreta Muslimovića, dalje piše: 

Bestijalno strijeljanje

- Svjedočeći ove sedmice na Sudu Bosne i Hercegovine u vezi sa zločinima nad Hrvatima u hercegovačkom selu Trusina (više od dvadeset ubijenih civila, žena, djece...), Muslimović kaže: “Čuo sam da se desio taj zločin, ali me komandant (Sefer Halilović) nikada nije obavijestio o tome“. 

Ko je koga trebao obavijestiti o zločinu: šef obavještajno-sigurnosne službe (u tom trenutku to je bio Muslimović) svoga šefa Halilovića, ili obrnuto?

Ne dopušta general Muslimović, svjedočenjem na Sudu BiH, mogućnost da je njegov šef Alija Izetbegović znao za bilo kakve zločine. “Predsjednik, da je znao, reagovao bi kao u slučaju ubistva fratara u Fojnici“.

A kako je energično reagirao Izetbegović, na čelu sa svojim savjetnikom za sigurnost Muslimovićem nakon bestijalnog strijeljanja fojničkih fratara, neka ilustrira sljedeća, prostoproširena izjava policajca koji je kroz kultni sarajevski tunel prošnjirao puške kojima su fratri likvidirani: “Sve je bilo spremno da se puške nikada ne izvještače“ (Izetbegović, Muslimović, Ismet Hadžić), “nekako smo taj zločin, uprkos svemu, doveli do sudskog procesuiranja“, kazao mi je tada nadležni policijski organ.

Pogrešno pitanje

Predratni najperspektivniji šef regionalne Kontraobavještajne službe Jugoslovenske narodne armije, Muslimović, privatno je jedna otužna olupina od čovjeka, dakle ne može i ne bi trebao svjedočiti ni o čemu drugom osim o sebi samom. Znam, poznato mi je

da je Muslimović bio perspektivni šef KOS-ovcu na službi u Đakovu Seferu Haliloviću. U jednom potresnom iskazu Sefer govori kako je svom kumu Petru Simoviću, šefu Kukanjčeve sigurnosti, kroz plač rekao da definitivno napušta slavnu JNA.

Postoji širok spektar raznih drugih budala, koji su nam svako na svoj način pokušali doći glave, nekako im se nije dalo, grah im nije pao kako su planirali... Isti se polomiše, satraše se bdijući nad retoričkim pitanjem: kako je, kada, zašto Alija Izetbegović za svog savjetnika izabrao rigidnog KOS-ovca Fikreta Muslimovića? Mislim da je pitanje programski pogrešno: generalno bi trebalo ovako izgledati: kada je KOS (Kontraobavještajna služba JNA) donio odluku da se Bosna i Hercegovina ne može rastočiti, rasparati po šavovima, osim ukoliko na njenom čelu ne budu prekaljeni zatvorski suradnici - Alija Izetbegović, Edhem Bičakčić, Hasan Čengić i ostali ekstremistički jebivjetri - tvrdio je Senad Avdić u tekstu od 23. juna 2011. godine.

Kada je Muslimović okupirao Izetbegovića 

- Nije Fikreta Muslimovića izabrao Izetbegović: i jednog i drugog “targetirala“ je viša sila. Ista ona sila koja je sahranila svog vjernog suradnika Murata Kusturicu...

Nije, dakle, problem sadržan u pitanju kada je Izetbegović kooptirao Muslimovića, drama je oko toga kada je Muslimović okupirao (Aliju) Izetbegovića... - zaključio je Senad Avdić u svojoj kolumni “A sada mudro Marjanovo” 2011. godine.

(Nastavak feljtona donosimo u ponedjeljak)