“Sve je to, naravno, dio jednog projekta ojačavanja zakonitosti i reda u državi. Bile su primijećene izvjesne slabosti u radu vojnog tužiteljstva i vojnog suda. Uz sve što su imali kao pozitivne rezultate, primijećen je niz slabosti koje su tražile da tu dođu sigurniji ljudi. Mislim da smo u ličnosti ove dvojice ljudi, koje sam ja jučer primio, našli dva čovjeka koji mogu garantovati da će zakonitost u cijelosti biti poštovana. Mi insistiramo da se striktno i energično gone nepravilnosti, ali isto tako da se za lica koja se nađu u pritvoru ili su u bilo kojoj formi pod istragom, pa čak i u informativnim razgovorima, strogo poštuje zakon”.
Ovo je u obraćanju građanima na Televiziji BiH 29. oktobra 1993. godine izjavio tadašnji predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović povodom smjene predsjednika Okružnog vojnog suda Sarajevo Senada Krehe i vojnog tužitelja Mustafe Bisića, podsjetili su novinari i urednici “Slobodne Bosne” u okviru teksta “Najteža priča: Je li KOS branio BiH”, objavljenog u tom sedmičniku 23. juna 2005. godine.
U tekstu otprije 12 godina pod naslovom „Novinari i urednici SB prenose najmučnije epizode iz odbrane BiH i otkrivaju kako je beogradski KOS-ovski lobi agresiju na BiH pretvorio u građanski rat: Fikret Muslimović najveći bošnjački ratni zločinac - KOS-ovac; Kako je Sead Rekić priznao pa porekao učešće u agresiji” dalje se tvrdi:
- Tada je, umjesto Krehe i Bisića, Izetbegović osobno i protuzakonito imenovao Idriza Kamenicu za predsjednika vojnog suda, a za tužioca bivšeg radnika pravosuđa u JNA iz Konjica, danas advokata Ismeta Mehića.
Izjava diplomiranog pravnika i nikad dokazanog saradnika bivših jugoslavenskih tajnih službi Alije Izetbegovića bila je epilog (kontra)obavještajne operacije nekadašnjih najboljih visokih oficira KOS-a JNA, kojom su spašeni njihovi “najbolji muslimanski kadrovi”.
Početkom juna 1993. Krehu i Bisića u zgradu RMUP-a pozvali su ministar policije Jusuf Pušina i šef tajne policije Munir Alibabić. Predsjedniku suda i tužiocu su prezentovani dokazi iz istrage protiv bivšeg majora JNA i komandanta diverzantske jedinice “Dido” sa Igmana Seada Rekića.
Ko je svjedočio
Svjedočenja preko stotinu svjedoka o majoru Rekiću, koji je sumnjičen za špijunažu, podrivanje vojne i odbrambene moći, ubistva, odavanja službene i vojne tajne, koja su pored ostalih davali Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Kemal Ademović, Nedžad Ugljen, Sifet Podžić, Munib Bisić, Dragan Vikić, Asim Džambasović, Sefer Halilović, Enver Mujezinović, Fikret Muslimović..., bila su podijeljena.
Dok svjedoci, mahom bivši oficiri JNA, nisu vjerovali da je moguće Rekićevo priznanje prema kojem je pod šifrom “Gavran” dobio zadatak od Fikreta Muslimovića (predratnog šefa KOS-a u BiH i tadašnjeg savjetnika predsjednika Izetbegovića) da od 1991. špijunira Specijalnu jedinicu RMUP-a BiH i šalje izvještaje šefu KOS-a u Beograd Aleksandru Vasiljeviću, drugi komandanti su svjedočili i davali konkretne dokaze o njegovoj špijunskoj djelatnosti - pisala je “Slobodna Bosna” 23. juna 2005. godine.
Zašto je Senad Kreho bio u goloj vodi
- Senad Kreho je preuzeo ogromni materijal i obavezu da kao istražni sudija isljeđuje Seada Rekića, a tada pravovjerni Mustafa Bisić zadatak da napiše optužnicu. Formalno, Okružni vojni sud je bio u nadležnosti Ministarstva odbrane, čiji je ministar bio Munib Bisić, ali su Kreho i Bisić bili postavljeni jednoglasnom odlukom članova Predsjedništva RBiH. Iako Krehi i Bisiću nije bila potrebna “politička saglasnost”, 12. juna su svim članovima najvišeg državnog tijela proslijedili Posebnu informaciju o “slučaju Rekić”.
Navodno je tužilac Bisić zatražio i razgovor u četiri oka sa Izetbegovićem na kojem mu je predočio dokazni materijal i sastavljenu optužnicu. Međutim, ambiciozni i dosljedni Bisić ostao je frapiran nakon predsjednikove rečenice: “Može li se to sve nekako 'penzionisati'. Znaš, da se to nekako skloni po proceduri, da bude sve po zakonu”, rekao je Izetbegović tužiocu Bisiću.
Dok su vojni policajci Prvog korpusa razoružavali krajiške borce iz jedinice „Dido“ koji su se htjeli oružano obračunati s pravosuđem, Kreho je počeo isljeđivati Rekića. Nakon upoznavanja sa video zapisima i dokazima, Rekić je hladno odgovorio: “Sve su to izmišljotine. Jedino su tačni moji lični podaci. Sve sam morao reći jer mi je pištolj bio uperen u glavu”.
Na pitanje Bisića kako je moguće da se na snimku ne vidi cijev pištolja, Rekić je odgovorio da je snimanje isljeđivanja pod prinudom davno praktično položio. Poslije devet sati razgovora s KOS-ovcem Rekićem, Kreho se požalio svom kolegi: “Sav sam u goloj vodi. Kroz kakve je ovaj Rekić obuke prošao, nije trepnuo ni na jedno pitanje” - prenosi se u tekstu “Slobodne Bosne” od prije 12 godina.
(Nastavak feljtona donosimo u ponedjeljak)
