Rimski most na rijeci Bosni jedan je od ljepših sačuvanih mostova u Sarajevu. Gradile su ga Osmanlije, a takvo ime nosi najvjerovatnije zato što je na toj lokaciji još u doba Rimljana postojao most. Tu je bila trasa Rimskog carstva pa su Osmanlije na istoj trasi napravile i kamenu ćupriju u 16. stoljeću, kaže Mufid Garibija, sarajevski arhitekt i poznavalac historije Sarajeva. 

Terme i hamami 

- Njegova karakteristika je sedam plitkih lukova. Spada u red klasičnih kamenih mostova, koje je radio neki od dobrih neimara Osmanskog carstva. Rađen je po najvišim standardima gradnje tog vremena – kazao nam je Garibija.

Rimljani su na ovom području u prvom stoljeću naše ere formirali koloniju, a Osmanlije su nakon dolaska na ove prostore oživljavali terme i hamame te koristili lječilišta na području današnje Ilidže.

Most se prvi put spominje u 16. stoljeću, oko 1550. godine, kada ga mletački poslanik Katarin Zeno navodi u svojim spisima.

Lokacija gdje se nalazi most, naziva se Plandište, a ono je dobilo naziv po tome što su tu čobani dovodili stoku. Pozicija im je bila dobra zbog blizine čiste vode pa, kad bi dani bili topliji, ovce su plandovale, odnosno odmarale se i tako je ostao naziv Plandište.

Četiri ćuprije

- Rimski most predstavlja jedini sačuvani primjerak kamenog mosta izgrađenog preko rijeke Bosne na cijelom njenom toku, a vjerovatno i i jedini izgrađeni kameni most preko rijeke Bosne s obzirom na to da se za mostove Čekrekči hadži Mustafe i Davud-paše, koji su bili sagrađeni u Visokom, ne zna jesu li bili kameni ili nisu – kazali su iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

U Sarajevu su, inače, ostale još samo četiri kamene ćuprije, a to su Kozija, Šeher-Ćehajina, Latinska te Rimski most na Ilidži. Bilo ih je još mnogo, ali su s vremenom porušeni ili promijenjeni.

2011. prvi put bez vode 

- Na mjestu gdje se nalazi Rimski most, rijeka Bosna veoma je mirna i upravo taj smiraj oko mosta godinama privlači Sarajlije, koje tu dolaze na izlet sa porodicama. Kroz historiju je ostalo da je Bosna stoljećima tekla ispod njega i da nikad nije presušila, sve do 2011. godine, kad je nestala uzvodno od mosta. To je prvi put otkad je mjerenja da je most bio bez vode – govori Mufid Garibija.