Kako je i najavila “Slobodna Bosna” u svom senzacionalnom tekstu objavljenom 3. oktobra 1998. godine, u serijalu o Seadu Rekiću i Fikretu Muslimoviću, ta prošle godine ugašena sedmična novina Senada Avdića, početak ove zamršene, a ni do danas odmršene priče, smjestila je u 1980. godinu.

Blagojeva “kafica”

- Oficir JNA Sead Rekić, nakon završene Vojne akademije kopnene vojske u Beogradu 1980., sa činom potporučnika raspoređen je kao komandir voda u Srednju vojnu školu u Sarajevu. U međuvremenu podnosi šest puta molbe za prekomandu u jedinice vojne policije, diverzantske jedinice, pomorske diverzante i padobranske jedinice.

"Smatrao sam da posjedujem više sposobnosti koje bi se mogle racionalnije iskoristiti", pričao je jednom prilikom. Pokušavajući idejstvovati prekomandu, Rekić samoinicijativno odlazi u Split u kasarnu Divulje, gdje se nalazila specijalna jedinica pomorskih diverzanata i moli da ga prime.

Po povratku u Sarajevo, prigovaraju mu samoinicijativni odlazak u Split. Kapetan KOS-a Blagoje Bjelinac "uz kaficu" je objasnio Rekiću da za takav samoinicijativni čin može biti kažnjen. Od kažnjavanja nije bilo ništa jer su Rekića "zaštitili organi KOS-a" u zamjenu za informacije koje im je dostavio.

Djevojke kod Marije

"Nisam želio da cinkarim ljude, ali su mi rekli da je to u interesu JNA i SFRJ, izraz lojalnosti i visokog patriotizma", objasnio je Rekić. "Pristajući na ovo iz patriotskih razloga, a - s druge strane - pritisnut mogućnosti kažnjavanja, predložio sam da moj tajni naziv bude Gavran, jer me je jedan komšija iz Bihaća kao dječaka tako zvao".

Rekić je od Bjelinca dobio instrukcije da pravilo tajnosti službe ne obavezuje da o svom angažmanu ikom govori, čak ni drugim pripadnicima KOS-a, i obećao mu prekomandu.

Rekić je tako počeo "odrađivati" poslove. Najprije sitnije - pratio je profesoricu jezika u Centru vojnih škola, izvjesnu Mariju.

"Kod Marije sam upoznao mnogo djevojaka i muškaraca, vidio da se mnogo pije. Bilo je mnogo slobodnog ponašanja žena, što mi se nije svidjelo, pa sam Bjelincu ispričao događaj" – prenijela je Rekićeve riječi “Slobodna Bosna” prije 19 godina.

Od porno-filmova, droge, previranja u Poljskoj do Fikreta Muslimovića

- Bjelinac je Rekiću rekao da je Marija za vrijeme Titove bolesti prisustvovala gledanju porno-filmova u studiju KMT sa nekim kapetanom i da ima indicija da se u njenom stanu uzima droga. Godine 1981., Rekić špijunira oficire i vojnike, ispitujući kakve su njihove reakcije na politička previranja u Poljskoj započeta te godine. U julu 1981. prekomandovan je u četvrtu diviziju u Lukavici, kao komandir čete. Po dolasku u Lukavicu, na Bjelinčev uput, javlja se kapetanu I klase Fikretu Muslimoviću, načelniku bezbjednosti IV divizije, koji je bio upoznat sa Rekićevim radom za KOS. Tada je započela njihova "plodna saradnja" – otkriva se u tekstu SB-a od 3. oktobra 1998. godine.

(Nastavak feljtona donosimo u ponedjeljak)