U nastavku serijala “Slobodne Bosne” iz oktobra 1998. godine pod naslovom “Senzacionalno: Fikret Muslimović je 1991. naredio Seadu Rekiću praćenje Dragana Vikića i razbijanje Specijalne jedinice MUP-a BiH!”, uz opis kako je osamdesetih godina prošloga stoljeća došlo do saradnje i zajedničkog rada za KOS tadašnjeg oficira JNA Seada Rekića i kapetana prve klase Fikreta Muslimovića, dalje se otkriva:  

Pratnja Cerevečkog

- Jedan zastavnik u Lukavici za Rekića je rekao da ima osobine švapskog oficira jer je stalno utegnut i strog.

"Nastavio sam da radim i postigao zapažene rezultate", pričao je o tom periodu Rekić. Tokom 1982. na dužnost načelnika KOS-a u Lukavici dolazi kapetan Petar Simović.

Simović pridobija Rekića pričom da mu trojica Albanaca pripremaju likvidaciju, jer je svojim radom stvorio mržnju kod oficira i vojnika Albanaca. Tako postaje dio tima KOS-a koji je odrađivao albansku iredentu.

Muslimović, Simović i Rekić odigrali su ključnu ulogu u hvatanju albanskih starješina: kapetana Kabašija, Agima i Dermakua, te vodnika Zurapi Bislima. Muslimović i Simović su obavili istragu u ovom slučaju.

Tokom 1986. godine Rekić prati vojnika Dragutina Cerevečkog, sveštenika Rimokatoličke crkve. Sa Cerevečkim Rekić raspoređuje u isti vod vojnika Sašu Menagića. Cerevečki je ubrzo osuđen na dvije godine zbog hrvatskog nacionalizma. Vojnik Managić je uspio od njega uzeti sliku grupe Hrvata u Vatikanu koji su ispred sebe držali šahovnicu. "Ovaj slučaj saradnje KOS-a i vojnika Managića kasnije je izučavan i prikazan kao školski primjer dobro obavljenog posla".

Rekić 1988. biva unaprijeđen na dužnost komandanta bataljona vojne policije u kasarni "Viktor Bubanj".

Slučaj “Živinskog”

 "Odrađuje" vojnika Živinskog, novinara za koga su pretpostavljali da je mađarski obavještajac. Akcija je izvedena na sljedeći način: Živinski je pozvan u Rekićevu kancelariju, gdje ga je Rekić ostavo nekoliko trenutaka samog. Na stolu je namjerno stavljena karta sa jedne vojne vježbe. Neposredno prije, u Rekićevu kancelariju unesena je vitrina iz koje se vršilo snimanje.

"Pozvao sam Živinskog, postupio po naredbama. Nisam znao da se sa tom vitrinom koja je unijeta moglo izvršiti snimanje, ali sam sada siguran da je na taj način sve snimljeno. Poslije nekoliko dana Živinski je odveden u vojno-istražni zatvor. Nakon nekoliko dana je vraćen i nije krivično gonjen", rekao je Rekić – tvrdi se u tekstu SB-a od 3. oktobra 1998. godine.

Kako je objašnjavao napredovanje u karijeri 

- Rekić je o svom napredovanju pričao: “Uz kafu smo razgovarali i pukovnik Tumanov me pitao da li imam nekoga u ustašama ili četnicima, što me iznenadilo. Rekao je da ću biti komandant bataljona vojne policije u kasarni „Viktor Bubanj“. Postavljen sam na tu dužnost 4. 6. 1988. umjesto dotadašnjeg komandanta Envera Hadžihasanovića koji je prekomandovan za načelnika štaba brigade u Lukavici."

"Mom prelasku u bataljon, velikim dijelom, doprinijela je saradnja sa KOS-om, te moji raniji rezultati", objasnio je napredovanje u karijeri – prenosi se u tekstu “Slobodne Bosne” od 3. oktobra 1998. godine.

Direktno vezan za odjeljenje KOS-a Sedme armije

- Bataljon vojne policije gdje je Rekić bio komandant bio je direktno vezan za odjeljenje KOS-a Sedme armije. Načelnik odjeljenja KOS-a Sedme armije bio je pukovnik Simeun Tumanov koji je obilazio vojno-istražni zatvor i direktno saslušavao zatvorenike. Nakon odlaska Tumanova na novu dužnost u centralu KOS-a u Beogradu, u avgustu 1988. na njegovo mjesto dolazi potpukovnik Fikret Muslimović.  

"Fikret Muslimović mi je rekao u mojoj kancelariji da od sada sve izvještaje pišem njemu lično kao službenu zabilješku i da nema potrebe da se potpisujem pod tajnim imenom Gavran" - prenijela je “Slobodna Bosna” Rekićeve riječi prije 19 godina.

(Sutra: Kako je već 1990. godine u Beogradu Sefer Halilović posumnjao da je Rekić imao zadatak od KOS-a da ga prati)