- Pred sami rat, rješenjem ministra Alije Delimustafića iz marta 1992., određena je grupa inspektora na čelu sa Krešom Markićem, savjetnikom ministra, čiji je zadatak da na području Mostara radi na otkrivanju podmetnutih eksplozivnih naprava. Svi inspektori, izuzev Rekića i Markića, početkom aprila 1992. odlaze iz Mostara - nastavlja “Slobodna Bosna” u tekstu od 10. oktobra 1998. godine otkrivati detalje uloge Seada Rekića koju je taj bivši oficir KOS-a, a kasniji pukovnik Armije RBiH imao uoči i na početku agresije na našu zemlju.

Kontakti sa SDA

U to vrijeme JNA artiljerijski djeluje po Mostaru, i kolegij CSB Mostar formira specijalnu jedinicu, a za komandanta postavljaju Nikolu Bendera. Na kolegiju je odlučeno da kao stručan kadar Rekić planira izvođenje borbenih dejstava i učestvuje u upotrebi jedinice. Bender naređenja prima lično od Rekića koji vrši procjenu političke situacije, procjenu situacije na terenu i donosi odluke o borbenom djelovanju jedinice.

Rekić kontaktira sa predsjednikom regionalnog odbora SDA Ismetom Hadžiosmanovićem i drugim aktivistima stranke. Ovlaštenja za tu vrstu kontakata od MUP-a nije imao, kao što nije imao ni odobrenje da ostane u Mostaru.

Prije nego što je formirana specijalna jedinica, Rekić je naredio da se uništi pincgauer JNA koji se kretao sa posadom. Naređenje je izdao radio-vezom bez konsultacija sa policijskim kolegijem. Uništenje pincgauera JNA bio je neposredan povod generalu JNA Momčilu Perišiću za početak artiljerijskog gađanja civilnih ciljeva po Mostaru.

"Napadač" Medžik

Tokom njegovog boravka u Hercegovini jedne večeri su ga na ulici presrela dva naoružana lica u maskirnim uniformama JNA. Navodno su ga udarili, uzeli mu dva pištolja i novčanik. Ali, kada se predstavio kao glavni inspektor MUP-a, pozvali su ga na piće u Dom penzionera. Jedan od napadača se predstavio kao Medžik, komandant specijalne jedinice iz Niša.

Kontakt i razgovor sa Medžikom Rekić će objasniti: "Rekao mi je (Medžik) da je od nekog čovjeka u Sarajevu čuo da sam dobar čovjek, te sam pretpostavio da mu je poznato da sam saradnik KOS-a i nakon toga me pustio."

Kada je Rekiću prigovoreno da je u Mostaru kontaktirao sa generalom Perišićem, opravdao se: "Jednom me nazvao telefonom u vezi s nekim uviđajem".

U međuvremenu je suprugu i sina prebacio u Tučepe uz pomoć Kreše Markića. Mostarskim specijalcima je slagao kako je depešom iz MUP-a BiH naređeno da se raspusti specijalna jedinica policije. Kasnije se branio tvrdeći da je specijalna jedinica ostala u punom sastavu kada je on napustio Mostar, ali da je raspuštena po njegovom odlasku - objavila je “Slobodna Bosna” u svom senzacionalnom serijalu o iskazu Seada Rekića iz 1993. godine.

Šta je spočitavano Ismetu Hadžiosmanoviću i kako se branio

Ismet Hadžiosmanović, jedan od osnivača SDA, bio je predsjednik Regionalnog odbora te stranke za Hercegovinu sve do ratnog sukoba između Bošnjaka i Hrvata 1993. godine. Umro je 2014. godine, a da kontroverznost njegove ličnosti i političkog angažmana ni do danas nije prestala biti predmet sporenja.  

Hadžiosmanoviću se spočitavalo da je početkom rata, svojim odlukama, tokom pregovora s hrvatskom stranom izdao Bošnjake Hercegovine, odnosno, predao ih „Herceg-Bosni“. S druge strane, Hadžiosmanović je vrlo često iznosio tvrdnje da odluke nije donosio sam, odnosno, optuživao je državni i vrh SDA te je tu svoju „odbranu“ iznio i u knjizi „Bošnjačko-hrvatski politički obračun“.

Od osuđujuće, preko oslobađajuće presude, do suđenja za špijunažu

Momčilo Perišić, bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, u martu 2005. godine, nakon što je Haški tribunal podigao optužnicu protiv njega za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH, dobrovoljno se predao tom tribunalu. Suđenje je počelo u oktobru 2008. godine, a 6. septembra 2011. godine Haški tribunal osudio ga je na 27 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti nad Bošnjacima i Hrvatima, kao i za pomaganje opsade Sarajeva i genocida u Srebrenici te nekažnjavanja raketiranja Zagreba 1995. godine.  

No, nakon žalbene procedure, Perišić je 28. februara 2013. godine oslobođen krivice po svim tačkama optužnice i pušten na slobodu. Trenutno mu se sudi u Beogradu zbog optužbe za špijunažu i saradnju s američkom CIA-om iz 2002. godine.

(Nastavak feljtona donosimo u ponedjeljak)