U nastavku feljtona „Dana” od 14. decembra 2007. godine u kojem je taj magazin objavio ekskluzivne dijelove iz knjige Semira Halilovića „Državna tajna 2” o slučaju Seada Rekića, bivšeg oficira KOS-a, i njegovog mentora Fikreta Muslimovića dalje piše:
- Zaplet ove špijunske priče zapravo tek počinje u trenutku kada SDB - sektor Sarajevo - hapsi Rekića. Optužen je da je, koristeći se šifrom Otrov i Gavran, a radeći za neprijateljsku stranu i KOS, prije i tokom rata počinio teška krivična djela: podrivanje odbrambene i vojne moći RBiH, ubistvo, izvršio zloupotrebu službenog položaja i počinio krivično djelo odavanje tajne.
Iz dokumenata kojima su tada raspolagali tužilac Mustafa Bisić i predsjednik Okružnog vojnog suda Senad Kreho, kao i iz izjava uzetih u vezi s djelima koja se Rekiću stavljaju na teret, dokazano je njegovo neprijateljsko djelovanje u više slučajeva, kao i direktna upletenost Muslimovića u gotovo sva krivična djela za koja je Rekić optužen.
Dokazi su precizno ukazivali na sljedeće: Rekić je, postupajući po naređenju načelnika KOS-a Muslimovića, načinio skicu strukture Specijalne jedinice MUP-a RBiH, procjenu njene snage i mogućnost upotrebe s ciljem da generalu Vasiljeviću i njegovom zamjeniku Tumanovu predoči snagu jedine do tada njima poznate vojno organizirane formacije, koja bi se mogla suprotstaviti JNA i četničkim plaćenicima.
Nadalje, Rekić, po naređenju Muslimovića, nelegalno prisluškuje komandanta Specijalne jedinice MUP-a Dragana Vikića, nakon čega kasetu sa snimljenim razgovorom predaje Muslimoviću da bi se napravio plan razdora unutar Specijalne jedinice (do kojeg će kasnije i doći), a sa ciljem slabljenja borbene moći RBiH.
Tvrdnja Lončarevića
Također, Rekić, opet po naređenju Muslimovića, vrši snimanje razgovora sa Rasimom Muharemovićem, a kasetu, zajedno sa ostalim podacima do kojih je došao prilikom razgovora i drugih kontakata, predaje Milivoju Lončareviću, članu KOG-a (Kontraobavještajna grupa - viši nivo u odnosu na KOS; op. a.), koji materijal predaje Fikretu Muslimoviću.
Lončarević će u još nekoliko navrata kontaktirati Rekića, a jedne prilike ga je pozvao i Fikret Muslimović da obavi razgovor sa Rekićem, koji mu je tada prenosio informacije o naoružavanju SDA i prelasku nekih oficira JNA u redove “neznane vojske”.
Sva saznanja Rekić je, tvrdi Lončarević, dobio od Muharemovića, koji je, ne znajući (ali ipak je upozoren), govorio Rekiću o nekim aktivnostima SDA - objavili su “Dani” 14. decembra 2007., prenoseći dijelove knjige “Državna tajna 2”.
Bombardiranje Mostara
- Ostala krivična djela koja su stavljena Rekiću na teret bila su: informiranje centrale KOS-a o tajnom naoružavanju na relaciji Sarajevo - Sandžak i obratno, zataškavanje informacija o načinu i vremenu rušenja mosta u Bosanskom Šamcu od strane pripadnika bivše JNA i jedinice kapetana Dragana iz Srbije (koje je Rekić blagovremeno posjedovao i zatajio), njegova naredba da se napadne vozilo bivše JNA u Mostaru, čime bi se dao povod generalu Perišiću za bombardiranje Mostara, što je Perišić i učinio.
U mostarskoj akciji Rekiću je pomagao oficir KOS-a iz kasarne Sjeverni logor Branko Glavaš. Rekić se na sastanku u MUP-u, u prisustvu Ruždije Kuhinje, Mehmeda Kamenice i Teufika Mušića, hvalio da je lično naredio pucanje na pincgauer JNA, što je bilo “patriotsko” podmetanje špijuna KOS-a – prenijeli su „Dani” u feljtonu iz 2007. godine.
(Nastavak feljtona donosimo u ponedjeljak)