Nakon što je „Slobodna Bosna” prije 13 godina u dva nastavka donijela do tada najpotpuniju istinu o ubistvu devet bošnjačkih civilnih i vojnih policajaca u konjičkom selu Repovci, redakciji tog lista javili su se brojni akteri ovog tragičnog događaja iz jula 1992. godine koji je potresao Hercegovinu, a i danas je predmet interesiranja istražnih organa, te se pretpostavlja da je jučerašnja akcija hapšenja u Konjicu vezana upravo uz ovaj kao i ratne zločine nad srpskim stanovništvom koji su uslijedili nakon slučaja „Repovci”.
- Uz verbalne i fizičke prijetnje autoru feljtona i redakciji, neki od vinovnika ovog zločina ponudili su i nova saznanja o cijelom slučaju - objavila je „Slobodna Bosna” 14. oktobra 2004. godine uz detalje o primljenim prijetnjama i demantijima.
Prenesena su i saznanja o novim dokazima o ubistvu devet pripadnika Armije RBiH u Repovcima i to na osnovu ratnih istraga civilne policije Konjica (juli 1992.), Vojne bezbjednosti Štaba Vrhovne komande Armije RBiH (avgust 1994.), Agencije za istraživanje i dokumentaciju (AID), te razgovora s komandirom konjičke Vojne policije Nerminom Mangićem Mangom (bratom ubijenog Ibrahima Mangića) i sudskog spisa Reufa Ajanovića (osuđenog za ubistvo komandanta odreda "Lisin" iz Repovaca Alije Avdibegovića i pokušaj ubistva njegovog brata i sina).
- Prvi se javio Zijad Turkovic (52), sada uposlen u hotelu „Holiday Inn”, a koji je prema istragama SJB Konjic i AID-a posljednji prošao (u golfu) putem Repovci - Bradina, prije nailaska kombija u kojem su bili ubijeni vojnici i policajci. Istrage su sumnjičile Turkovića da je mogao vidjeti zasjedu, odnosno da je navodno mogao odvesti ubice u pravcu Pazarića.
"To su obične laži. U istrazi svaki policajac može dopisati šta hoće i tvrditi da sam nešto rekao, ali, koliko znam, ja nikad nisam potpisao ono što ste vi napisali za mene. Kao prvo, ja sam dan prije ubistva sišao s Igmana, gdje sam bio pripadnik Prve igmanske brigade, a ne odreda „Dido”, kako je napisano u vašem listu. Odatle sam otišao kod žene u Tarčin i saznao da je ona zbog granatiranja otišla kod majke u Repovce. Produžio sam iz Tarčina za Repovce i, kada sam došao, vidio da su mi žena i svastika kod nane i dede, jer smo porodično vezani za Ferhatbegoviće. Ja sam spavao u kući, i u krevetu Džemala Ferhatbegovića, vojnog policajca koji je narednog jutra ubijen. Ujutro sam vidio vojnike koji su došli u Repovce kombijem. Nisam znao zašto su došli, ali mi je žena rekla da ih pričekam pa da krenem za njima jer je smatrala da je sigurnije zbog četnika koji su upadali na ovo područje. Ja ih nisam čekao i prošao sam pored mjesta ubistva pola sata prije njih. Kasnije su javili da sam i ja izrešetan u autu. Ja sam prošao do punkta u Bradini i nastavio prema Pazariću, nikoga nisam povezao autom, niti sam ja pokupio nekakve ubice. To su laži. Policiji sam dao izjave tada i poslije rata", rekao je u razgovoru za SB Zijad Turković.
Bio na poligrafu
Nakon njega iz KPZ-a Zenica je našu redakciju pozvao Samir Husić Gusak, koji se prepoznao u inicijalima G. H. S. Lice pod ovim inicijalima koje je navedeno u dokumentima istrage sumnjičeno je da je izvršilac ubistva i da je bio svjedok u istrazi.
Na pitanje Husiću zašto smatra da se iza inicijala krije njegov identitet, on je odgovorio: "Otkad je ovo objavljeno, ja ne spavam i tražim vaše izvinjenje. Ovo se odnosi na mene jer sam ja dva puta ispitivan zbog Repovaca na poligrafu. Lažno ste me optužili da sam ja i svjedok i ubica i nanijeli ste mi neviđenu duševnu bol jer mi ženi prijete u Konjicu i govore da sam ja ubio te ljude. Ja s ubistvom u Repovcima nemam nikakve veze, jer sam čitav taj dan proveo u kafani "Art" u Konjicu i to vam mogu potvrditi svjedoci. Istraga o ubistvu u Repovcima ne ide u prilog Nerminu Mangiću jer je on cijeli rat nosao motorolu i nije smio ući u konjički dio starog grada. On po Konjicu priča da sam ja izvršilac, ali neka vam kaže gdje je bio njegov šura kad je izvršeno ubistvo? Je l' bio na našoj ili na četničkoj strani", kaže Samir Husić Gusak - prenijela je „Slobodna Bosna” 14. oktobra 2004. godine.
Pinjić optužen za ubistvo Bosiljke Kuljanin
- Tekstovi objavljeni u posljednja dva broja „Slobodne Bosne” natjerali su napokon mostarsko Kantonalno tužilaštvo da saopći da je podignuta optužnica protiv Salema Pinjića (35) zbog sumnje da je poslije ubistva u Repovcima počinio djelo ratnog zločina nad civilnim stanovništvom srpske nacionalnosti u naselju Bradina kod Konjica. Kao pripadnik ARBiH Pinjić se sumnjiči da je 13. jula 1992. bio pripadnik grupe Boriše Škojića koji je iz osnovne škole izveo nastavnicu Bosiljku Kuljanin kako bi ona, navodno, pokazala mjesto gdje se skrivaju neprijateljski vojnici. Iz automatske puške Pinjić je ubio ženu nedaleko od ugostiteljskog objekta Miće Kuljanina – pisala je „Slobodna Bosna” 14. oktobra 2004. godine.
Inače, ovaj detalj bitan je iz razloga što je jedna od verzija bila da su zločin nad devet bošnjačkih vojnika i policajaca počinile srpske snage pod komandom Miće Kuljanina.
(Šta je odgovorio Nermin Mangić, a šta piše u operativno-taktičkoj analizi "Boj odbrana Konjica” iz 2000. godine)
