BIH

Je li Leutar platio glavom istragu o ubistvu Hrvata ili onu o višemilionskom kriminalu

Leutar je nastradao u eksploziji automobila u centru Sarajeva u martu 1999. godine

Piše: E.D.A.

12.12.2017

Problematizirajući nikad rasvijetljeni atentat na nekadašnjeg federalnog doministra policije Jozu Leutara, koji je izvršen u martu 1999. godine, u prilogu emisije “60 minuta” od 20. aprila 2008. godine objavljeno je i sljedeće: 

Ekstremisti ili budale

- Činjenica je kako je dragocjeno i možda ključno vrijeme za razotkrivanje nalogodavaca i izvršilaca u ovom predmetu potrošeno tokom četverogodišnje sudske farse. Tek, prisjetit ćemo se kako je tadašnji predsjednik SDA i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović nakon terorističkog napada i ubistva jednog od čelnika Federalnog MUP-a izjavio kako su to uradili ili hrvatski ekstremisti ili naše budale, ma šta pod pojmom naše budale Izetbegović podrazumijevao. 

Tek, kao motivi za Leutarovo ubistvo, ovisno o tumačenju i izvorima, navode se tragovi i konkretni dokazi do kojih je pokojni Leutar došao, a u vezi su sa razrješavanjem ubistava Hrvata u srednjoj Bosni ili pak razračunavanjem sa organiziranim kriminalom i njegovom političkom podrškom, što je opet rezultiralo desetinama miliona maraka novca koji se nezakonito slijevao u džepove kriminalaca - objavio je magazin “60 minuta” 2008. godine.

Izetbegović: Spominjan u Leutarovim izvještajima

Mafija i SDA

Podsjetimo o tome da je Leutar upozoravao na višemilionski kriminal, pisala je i „Slobodna Bosna“ 14. novembra 2002. godine u dosjeu „Ko je ubio Jozu Leutara“.

- Leutar je upozoravao na višemilionski kriminal i korupciju na čijem su čelu ljudi iz bivših obavještajnih, policijskih i političkih struktura SDA i RBiH - pisala je tada SB, donoseći i detalje o izvještajima koje je Leutar pisao i nosio ih tadašnjem britanskom ambasadoru Grejemu Hendu (Graham Hand).

Faksimil teksta SB-a od 14. novembra 2002. godine: Istraga o atentatu išla je prema mogućim motivima

- Sadržaj izvještaja pisanog na običnom papiru, bez navođenja kome se obraća, bez potpisa, sa velikim brojem slovnih i gramatičkih grešaka, dugim rečenicama bez kraja odnosio se očito na operativne veze AID-a i FMUP-a na terenu u srednjoj Bosni, Sarajevu, Mostaru, Bihaću, među kojima su bila imena Hrvata, Srba, Arapa za kojima su raspisane potjernice. 

Također informacije o policijskim istragama u vezi s terorističkim napadima na policajce, vjerske objekte, nerazjašnjena ubistva agenata, oficira ARBiH, kampa Pogorelica, slučaja Nedžada Herende, o vezama Kemala Ademovića, Bakira Alispahića, Mehmeda Žilića sa Alijom i Bakirom Izetbegovićem, vezama šefova lokalnih mafija sa vrhom SDA, policijom i AID-om, vezama AID-a sa mudžahedinima, pripadnicima iranskih obavještajnih službi tokom rata i nakon njega... - objavila je „Slobodna Bosna” 14. novembra 2002. godine.

(Sutra: Mračna tajna zvana „Ševe” sa Ugljenom je otišla pod zemlju)

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.