BIH

Primjer iz Lukavca najbolje oslikava stanje u kojem se nalazi naša zemlja: Otvaranje javne kuhinje za djecu još je jedan dokaz da je BiH dotakla dno

Djeca su u redovima za topao, kuhan obrok

Piše: A. NUHANOVIĆ

18.12.2017

Stotinjak djece školskog i predškolskog uzrasta s kanticama u ruci koja u redu čekaju da dobiju topao, kuhan obrok ispred prve dječije javne kuhinje u BiH, koja je prije nekoliko dana otvorena u Lukavcu, nova je tužna i porazna slika naše svakodnevice.

Naša zemlja dobila je kuhinju čiji su korisnici isključivo najmlađi stanovnici, a ta činjenica nas je, kako kažu sociolozi i psiholozi, srozala na dno dna i još jednom potvrdila etiketu siromašnog društva.

Socijalna politika

Porazno je i to da je javna kuhinja za mališane u Lukavcu otvorena svečano, a otvorio ju je ministar za rad, socijalnu politiku i povratak Tuzlanskog kantona Zoran Jovanović.

Sociolog Jusuf Žiga ističe da ova priča iz Lukavca najbolje oslikava cijelo naše društvo.

- Podatak da imamo i javnu kuhinju za djecu, govori nam da je društvo toliko raslojeno. Tako na jednoj strani imate one koji žive u takvom izobilju kao da smo najbogatija zemlja, a s druge strane je veliki broj stanovništva koje je egzistencijalno ugroženo. Ne treba nikoga uvjeravati da je to porazna slika, to je samo po sebi strašno, jer nije isto vidjeti odraslu osobu u takvoj situaciju i dijete koje je na ivici gladi – navodi Žiga.

Ipak, kaže da je zbog takvih koji su u potrebi, dobro da imamo barem toliko sentimenta da se jedna takva kuhinja otvori.

- Još ni u kom smislu nismo stasali kao zrelo kapitalističko društvo, koje u sebi mora imati koliko-toliko sentimenta prema siromašnima, da se oni kroz određenu socijalnu politiku zaštite – ističe on.

Iznio je i podatke iz evidenciji Svjetske zadravstvene organizacije (WHO) prema kojima danas u svijetu od gladi umire između tri i po i četiri miliona djece, a više od 20 miliona ljudi godišnje umre od gladi.

- To su stravične cifre, a mi, nažalost, postajemo dio te priče i sve dok društvo ne shvati vlastitu odgovornost prema takvim pojavama, ne može se smatrati odgovornim i da drži do sebe – ističe Žiga.

Kriza i besparica

Psiholog Čedomir Novaković osvrnuo se na ovaj projekt u Lukavcu, vrijedan 110.000 KM, koji je pokrenulo Udruženje “Ruke prijateljastva”.

- Budući da je najveći dio društva nezaposlen i da nema finansijska sredstva da živi normalno, humano je da postoji mogućnost da se nekome pomogne da preživi u doba krize i besparice. Ali, to što u redovima za komad hljeba sada imamo i djecu, govori koliko je u zemlji situacija loša, da ne kažem katastrofalna – kaže Novaković.

Ističe kako je ovo za djecu i jedan oblik tarume, ma koliko ta pomoć bila humana.

- Jer, u našem društvu, na ovim prostorima, uvijek je neimaština bila faktor na koji su svi gledali sa saželjenjem. To na djecu koja su u razvoju, ostavlja duboke traume, ali je i ružan primjer sveukupne društvene situacije u zemlji – ističe Novaković.

Ugroženi i mladi i penzioneri 

- U ovoj zemlji, koliko god to strašno zvuči, postoje dvije ugroženije kategorije od djece, a to su penzioneri, koji godinama jedva sastavljaju kraj s krajem, i mladi, kojima je najviše potrebna pomoć. Oni su u punoj snazi, psihofizički, stručno i naučno, a nemaju mogućnost da išta urade, jer su bez novca - upozorava Novaković.


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.