Nakon završenog zanata za stolara modelara, Nihad Parić iz Vareša dobio je prvi posao u vareškoj željezari, ali u želji za uspjehom i razvijanjem vlastitog posla, nakon sedam godina provedenih u preduzeću, 1982. otvara staklarsku radnju koja radi i danas.
U vremenu kada se stvari proizvode fabrički, a zanati se malo cijene, Parić je uspio održati posao, ali kaže da se od njega ne može živjeti.
- Kada sam otvorio staklarsku radnju, vjerovao sam u uspjeh. Tada sam sarađivao s velikim firmama, gigantima koji su proizvodili stolariju. Radili smo u velikim gradovima, ali nakon rata sve se promijenilo. Mislio sam da će se posao nastaviti istim tempom, da će se početi nešto dešavati, ali nije - priča Parić i dodaje da posao teško može uspjeti ako se radi samo u jednoj sredini, odnosno ako se ne izvozi.
Iako je imao mnogo ponuda da ode negdje drugo da živi, ali i radi, Nihada je zadržala ljubav prema rodnom gradu, ali i nada da će biti bolje. Tako danas njegove usluge najčešće koriste penzioneri, a kaže da se ne sjeća kada je nekome postaklio stolariju za kuću, kako je to ranije radio.
- Danas ovdje svraćaju stariji ljudi koji donesu starinsko krilo prozora da postaklim ili traže da im napravim ogledalo da se mogu obrijati. Zbog toga sam se održao u ovome, da se oni ne moraju brinuti gdje će nabaviti to što im treba - govori staklar Parić, koji će ovaj posao raditi još četiri godine, a onda ide u zasluženu penziju.
