Gordan Živanović, jedan od prvih predstavnika malih akcionara bijeljinskog, nažalost, propalog preduzeća „Panafleks“, koje je registrirano 2012. godine, umro je u 68. godini i sahranjen 6. februara u Bijeljini.
Živanović je na svojim plećima osjetio svu nepravdu i neumoljivost jednog neviđenog pljačkaškog i kriminalnog koncepta privatizacije, kakav je viđen i doživljen na ovim prostorima nakon rata. Zajedno sa svojim kolegama vodio je bezuspješan sudski spor, boreći se do posljednjeg dana za prava malih akcionara.
Bio je obrazovan čovjek, miran i tih, ali uporan, odlučan u namjeri da istraje u neravnopravnoj borbi malih ljudi protiv nakaradnog sistema.
Živanović se borio s vjetrenjačama, često ističući da nema relevantne adrese u RS i BiH na koju se nije obratio za pomoć, bilo da su u pitanju domaći organi i institucije ili, pak, međunarodni predstavnici.
U posljednjoj izjavi koju je dao za „Dnevni avaz“, u tekstu objavljenom u prilogu „Sedmica“, komentirajući „prepakivanje“ nekadašnjih fabrika u tržne centre, podsjetio je na svoju borbu u ime 135 malih akcionara koji su sredinom 2001. godine, zajedno s građanima, imali 40,38 posto kapitala u bijeljinskom „Panafleksu“, nekadašnjoj perspektivnoj fabrici cijevi i vratila za potrebe automobilske industrije, opisao je kako je pohlepa pojedinaca nanijela ogromnu štetu društvu u cjelini.
Živanović je tom prilikom istakao i da je četvero bivših radnika „Panafleksa“ diglo ruku na sebe zbog gubitka radnog mjesta. Za sebe je rekao da je ostao bez zdravlja, radeći svojevremeno u pogonu galvanizacije, te da mu se svaki put kada prođe pored svog bivšeg preduzeća javlja muka u želucu. Iz želuca, izgleda, počinje sve, i nervoza i stres i bijes i bolest i muka, ali i hrana za mozak. Darvinov zakon neumoljivo opominje.
