BIH

Mira nema bez prihvatanja drugog u svim dimenzijama njegove različitosti

Profesor Husić: Mi koji tumačimo religiju ne smijemo pogriješiti ( A. Bajrić Blicko)

Piše: A. HADŽIĆ

18.2.2018

Neznanje je izvor svih predrasuda. Prvi korak da priznamo drugom i drugačijem njegovo ljudsko dostojanstvo odnosno njegova ljudska prava je da ga upoznamo, riječi su kojim je dr. Mensur Husić, profesor akaida u Behram-begovoj medresi u Tuzli i predsjednik Odbora za Međureligijsku saradnju iz Tuzle pri Međureligijskom vijeću BiH, nedavno u Tuzli otvorio konferenciju o temi „Odnos prema drugom i drugačijem iz perspektive objavljenih religija“. 

Malo znamo  

Na naše pitanje šta je bio povod organiziranja jedne ovakve konferencije kojoj su prisustvovali predstavnici svih crkava i religijskih zajednica u BiH, dr. Husić navodi da je to opće saznanje da malo znamo o međusobnim religijskim tradicijama i da je u vremenu u kojem živimo prijeko potrebno da to znanje upotpunimo kako bismo shvatili da smo, bez obzira na koji način se Bogu molimo, veoma slični. 

- U novembru 2017. godine s kolegama s Fakulteta islamskih nauka iz Sarajeva bio sam u ulozi predavača na međureligijskoj konferenciji održanoj na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu. Na konferenciji su svoje referate izložili profesori s Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu i profesori Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči. Nakon izloženih referata i pitanja koja su nam upućena u diskusiji, shvatio sam da malo znamo jedni o drugima i da je to nepoznavanje izvor velikih predrasuda koje nerijetko imaju teške posljedice po naše međusobne odnose.

Shvatio sam da je nužno pronaći modus kako da upoznamo jedni druge, posebno kad je u pitanju budućnost Bosne i Hercegovine, ali generalno i regiona. Saglasili smo se da je potrebno međureligijsku saradnju podići na mnogo viši nivo, te u budućnosti organizirati konferencije, okrugle stolove na kojima će nam predstavnici visokoškolskih teoloških ustanova iz BiH i regiona govoriti o drugom i drugačijem iz perspektive vlastite religijske tradicije. Ideja je dobila podršku predstavnika svih vjerskih zajednica na području sjeveroistočne Bosne i šire. Tek nakon završene konferencije i onog što smo čuli od izlagača shvatio sam koliko je korisno da razgovaramo o našim religijskim tradicijama – kaže profesor Husić u razgovoru za „Dnevni avaz”. 

Potcrtavajući kako je Bosna i Hercegovina zemlja koja baštini tradiciju svih objavljenih religija, islama, judaizma i kršćanstva, odnosno država sa višestoljetnom tradicijom suživota pripadnika različitih religijskih zajednica, podsjeća da su se u BiH susrele najveće svjetske kulture, civilizacije i religije te producirale poseban multikulturalni obrazac u kojem je stoljećima drugi i drugačiji promatran kao vrijednost, a ne nedostatak.

- O tome svjedoči višestoljetna tradicija suživota muslimana, kršćana i Jevreja. Različitosti unutar bh. društva utjecale su na formiranje posebnosti tog društva, čija bitna dimenzija je bila otvorenost za drugo i drugačije. Višestoljetna tradicija komšijskog ethosa na području cijele Bosne i Hercegovine podsticana je religijskim učenjima islama, kršćanstava i judaizma. Objavljene religije u svojim učenjima podstiču na plemenit odnosa prema čovjeku, savršenoj Božijoj kreaciji, na obavezu da mu se pritekne u pomoć kada je u nevolji, da se zaštiti kada je njegov život u pitanju. U svetim knjigama se ističe dužnost pravednog odnosa prema ljudima, te se osuđuje diskriminacija po bilo kojem osnovu. Onaj ko istinski vjeruje i poštuje ono što kažu svete knjige širit će dobro među ljudima – poručuje naš sagovornik.    


Šta je imperativ 

Upitan šta crkve i vjerske zajednice mogu učiniti da se međusobni odnos pripadnika različitih religijskih i drugih uvjerenja promijene u cilju popravljanja sveukupnog ambijenta u kome danas živimo, prof. dr. Husić napominje kako je imperativ da vjerske zajednice doprinesu razbijanju predrasuda prema drugom i drugačijem. 

- Ako religije poseban akcent stavljaju na činjenje dobra ljudima, te na obavezu plemenitog odnosa prema biljnom i životinjskom svijetu, onda je obaveza da se ti nalozi implementiraju. Riječi na afirmaciji mira koje upućuju vjerski službenici u religijskim zajednicama trebaju biti snažnije. Mira nema bez prihvatanja drugog u svim dimenzijama njegove različitosti. Ljudska različitost je izraz Božije volje, koja mu omogućava da izabere religiju koju će slijediti. Ako vjerski službenici u bogomoljama govore o drugom čovjeku kao Božijem stvorenju, Božijem daru, te o nužnosti poštivanja njegovih religijskih i drugih identiteta, to će sigurno polučiti rezultate i biti značajna mirovna energija. Dakle, religije pozivaju na plemenit odnos prema čovjeku, na uvažavanje njegovih prava, na obavezu da mu pomognemo ako znamo da je u nevolji. Religije mogu dati veliki doprinos na afirmaciji moralnih vrijednosti, zatim na afirmaciji institucije braka i porodice. Na nama koji tumačimo religiju odnosno Božije riječi je velika odgovornost. Mi ne smijemo pogriješiti – zaključuje prof. Husić. 

 Moral je lijek za brojne bolesti 

- Zajednički moralni kod predstavlja stabilnu osnovu za saradnju, jer se u objavljenim religijama afirmira čestitost, a osuđuje nemoral i prostitucija. Također se afirmira pravda i pravičnost, a strogo osuđuje nepravda i diskriminacija ljudi u smislu da im se uzurpiraju njihova temeljna ljudska prava. Dakle, u vremenu dehumanizacije i hedonističkog pogleda na svijet, koje rezultiraju otuđenjem čovjeka, religija može čovjeku pomoći da pronađe izgubljeni smisao. Moral je lijek za brojne bolesti modernog (posrnulog) čovjeka, jer život u granicama morala snaži metafizičku sastavnicu u čovjeku (dušu), a slabi protežnu dimenziju – ističe naš sagovornik.

Religija treba biti u službi Bogu

- Imperativ koji se postavlja pred religijske zajednice je da se osude sva tumačenja religije koja su suprotna njenim temeljnim principima, te da se, neću reći ponude, nego da se iznesu na vidjelo tumačenja religije i njenih učenja koja su u skladu sa njenim poslanjima. Za nas u BiH potrebno je poseban akcent staviti na međureligijski dijalog jer je u vremenu u kome živimo neophodan našem društvu. Taj dijalog bi trebao rezultirati jednom teologijom mira. Stoga su nam potrebne konferencije kakvu smo imali u Tuzli, da se upoznamo kao ljudi, da se upoznamo s učenjima različitih religijskih tradicija, te da donesemo i određene zaključke šta nam je činiti. Religija treba biti u službi Bogu i dok je u službi Bogu, izvor je duhovnog i društvenog mira. Kada religija postaje legitimacijom za određena (ne)djela koja se strogo osuđuju u njenim izvorima, onda se ona udaljila od svojih izvora. Religija nema zamjenu. U situacijama kada je nacija ponuđena kao supstitucija za religiju, čovječanstvo je prošlo kroz tegobne patnje – kaže prof. Husić.  

Obaveza činjenja dobročinstva komšijama

- Mnogo je na ovom svijetu dobrih, plemenitih i moralnih ljudi bez obzira kojoj religiji pripadaju. Pa zar mi u BiH, bez obzira kroz kakva smo iskušenja prolazili, bezbroj puta nismo dokazali plemenitost koja je u osnovi svake religije. Moramo više znati, učiti. U Bibliji se ljudima skreće pažnja da ljube bližnje svoje, u Kur'anu se ističe obaveza činjenja dobročinstva komšijama bližnjim i komšijama daljnjim, gdje se pod komšijama daljnjim misli na nemuslimane. Prema učenju objavljenih religija, čovječanstvo potječe od zajedničkih predaka, Adema i Have ili, prema Bibliji, Adama i Eve.

U pismu koje je upućeno svećenicima samostana Sveta Katarina na Sinaju 2. godine po hidžri Poslanik garantira slobode vjerskim poglavicama kršćana i strogo zabranjuje da se ruše crkve i na njihovom mjestu podižu džamije. Abesinski kralj Negus je, također, paradigma odnosa prema drugom i drugačijem iz kršćanske perspektive, kada je pružio utočište prvim muslimanima, davši im zaštitu. Dakle, religijske različitosti, njihovo historijsko trajanje, izraženo u vjerskim objektima koji stoljećima jedan pored drugog se uzdižu diljem svijeta, a što svjedočimo i kod nas u BiH, posebno u Sarajevu, pokazatelj su da su periodi mira i suživota mnogo duže trajali od perioda sukoba. Nama u BiH je imperativ graditi mir – potcrtava profesor na Behram-begovoj medresi u Tuzli. 

Jedna od najuspješnijih aktivnosti

- Odbor za Međureligijsku saradnju u Tuzli djeluje od 2014. godine. I prije osnivanja Odbora postojala je saradnja među religijskim zajednicama na području grada Tuzle. Osnivanje Odbora je otvorilo prostor za mnoge zajedničke projekte. Međureligijsku konferenciju koju smo nedavno održali smatramo jednom od najuspješnijih aktivnosti. U okviru svog zajedničkog rada, naprimjer, organizirali smo koncert na kojem su učešće uzeli horovi iz sve četiri religijske zajednice, gdje je sala tuzlanskog BKC-a bila puna. To je pokazalo da mi želimo upoznavati jedni druge.  

Nastranu malonogometni turniri, predavačke tribine, edukativne ekskurzije, posjete vjerskim objektima, promocije knjiga, međureligijske izložbe i brojne druge aktivnosti. Možda bi mediji trebali afirmirati ovakve projekte jer sve što radimo otvara nas jedne prema drugima. Smatram da Međureligijsko vijeće BiH uspješno djeluje te se nadam da će ove aktivnosti doprinijeti našem boljem međusobnom razumijevanju i suživotu. Nama u BiH nema druge nego da se što bolje upoznajemo kako bismo jedni druge doživljavali kao prijatelje, a ne neprijatelje, mrzitelje ili, ne daj Bože, porobljivače – savjetuje profesor Husić.


Video
Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.