Mislila sam da bi prva trudnoća trebalo da bude prijatno i radosno iskustvo. Zamišljala sam kako ću da pozovem majku, kažem joj da imam lijepe vesti i da jedva čekam da se porodim. Nije mi padalo na pamet da ću morati da idem na abortus. Ovako svoju ispovijest započinje tinejdžerka iz SAD, koja nije bila spremna da postane mlada mama.

- Trebalo je da budem udata, imam diplomu i 30 godina. Umjesto toga radila sam u butiku, imala sam samo 19 godina i zatrudnila s heroinskim ovisnikom kojeg sam poznavala dva mjeseca. Kada sam mu saopćila da sam trudna, rekao mi je da trenutno nije spreman da postane roditelj - kazala je ona.

Navodi kako nije imala novac. Ostalo joj je bilo 50 dolara, a za abortiranje joj je trebalo 415.

- Nisam znala šta da radim. Iz očaja sam pozvala mamu. Odmah je vidjela da nešto nije u redu. Trudna je, zar ne? - čula sam glas oca u pozadini.

- Samo sam šutjela. Krenule su mi suze i počela sam da se izvinjavam - kaže tinejdžerka, čije ime nije saopćeno javnosti.

- Bilo koju odluku da doneseš, bit će loše za tebe, ali ako odlučiš da zadržiš dijete, možeš ovdje da ga dovedeš i mi ćemo ti pomoći da ga podigneš - rekli su joj roditelji.

- Ne mama, neću je zadržati - odgovorila joj je.

- Znala sam da je mamima ponuda bila formalnost. Uostalom, ko bi volio da joj dijete napusti fakultet i vrati se kući kako bi gajilo dijete - nastavlja.

Nekoliko dana kasnije dobila je ček od kuće i otišla u kliniku.

- Narednih nekoliko godina sanjala sam babe, imala sam skoro identičam san: Kako ubijam bebu ili ih imam pa ih izgubim... Potiskivala sam neprijatne emocije, trudila sam se da budem dobro, ali su mi se razne misli vrzmale po glavi. Iako nisam vjerovala u takve stvari, padalo mi je na pamet da li ću gorjeti u paklu. Imala sam život koji sam željela kada sam donijela odluku da ne zadržim bebu. Na papiru sam živjela lagodno, imala platu, koristila kreditne kartice, išla u kupovinu, ali nisam bila ispunjena - navodi u ispovijesti.

Probala je razne načine, čak i išla na meditaciju kako bi joj sav bol i tuga nestali.

- Zahvaljujući internetu sa 25 godina sam saznala da postoji udruženje mladih žena, koje su imali slična iskustva. Ovo mi je zaista pomoglo. Shvatila sam da svako na svoj način prebrodi ovu krizu. Voljela bih da sam bila spremna na duševnu patnju, koju sam doživjela nakon intervencije. Osjetila sam zahvalnost i olakšanje poslije abortiranja, ali i veliki strah. Ako se odlučite na prekid trudnoće, veoma je važno da razgovarate o tome, čak iako se plašite. Pričajte o svojim strahovima, snovima, ako ne možete sebi da priznate, podijelite to s drugima. Najbolje će vas razumjeti oni koji su prošlo kroz sve to - poručila je na kraju ona.