Pjer Žalica, nagrađivani bh. reditelj i dekan Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, nakon što su njegovi filmovi “Kod amidže Idriza” i “Gori vatra” stekli kultni status, napisao je scenarij za novi film “Praznik rada”, koji će ujedno, nakon dugogodišnje pauze, i režirati.

 Dobar analitičar

- Film “Praznik rada” je naš novi zajednički projekt. I da nismo u braku, a da znam Jasnu, ne mogu zamisliti film bez nje. Jasna je fantastična glumica i meni je potpuno zadovoljstvo raditi s njom. Brak je komplikovana stvar, nekad se razumijemo, a nekad i ne. Na svu sreću, imamo jednu vrstu balansa, trajemo dugo i ne čini nam se da će se to završiti. A da je to bajka... nije. Ko god vam kaže to za svoj brak, nije iskren. Čak i da nešto ne valja, opet bih je uzeo da glumi. Kada Jasnu poznajete, ona je glumica izvan svoje uloge – kaže Pjer na početku razgovora te dodaje da je njegova supruga dobar analitičar, koji daje sjajne sugestije.

Je li i Vaš sin Ismar krenuo maminim ili tatinim stopama?

- Ismar je naše dijete tako da je normalno da mi njega vidimo najbolje što se može vidjeti. Završava Akademiju likovnih umjetnosti, gdje studira grafički dizajn. Uvjetno rečeno, krenuo je našim stopama. Nije otišao predaleko, Likovna akademija je samo preko rijeke (smijeh). Siguran sam da bi i ovdje bio odličan student, ali mi je lakše ovako. Da je ovdje, tačno bi se preklopilo da studira u vrijeme kad mu je otac dekan, a to nije najbolja situacija. Pored Akademije i svira, što mi je drago, jer sam svirao i ja. Sad čak svira i bolje od mene, a zanimljivo je da tu nisam ljubomoran. Znate kako to ide, kad vidim da je Danis dobio nagradu, kažem sebi: Joj, što ja nisam dobio tu nagradu, i mislim jao, koji car. To je pozitivni oblik ljubomore, koji je pokretački, ali s djetetom nema čak ni toga.

 Ponovo ste se, nakon dugo vremena, prihvatili režije dugometražnog filma. Zašto ste pravili ovoliku pauzu?  

- Nisam režirao dugometražni igrani film, ali sam sve vrijeme režirao. Pauza je nastala kao proizvod više nerealizovanih projekata. U međuvremenu sam napisao četiri scenarija, od kojih su tri ušla u realizaciju, dobila su podršku, ali ih producenti nisu snimili. Ne sumnjam da su ih željeli realizovati, ali se to nije desilo. To se sve godinama nakupljalo i dobro me je isfrustriralo.

Ja sam kriv

- Volim i mislim da znam režirati igrane filmove, odlučio sam da to uradim sam, da se ne ljutim i nekoga drugog smatram odgovornim za to što nisam snimio film. Napisao sam scenarij za film “Praznik rada” i okupio sam koprodukcijsku ekipu iz regiona i nadam se da će se u ovoj varijanti film desiti, a i ako se ne desi, ja sam samo kriv.