Redakcija dvomjesečnog časopisa Archaeology koji tradicionalno objavljuje Arheološki institut Amerike na kraju godine donosi u broju za januar/februar 2018. tekst o deset najvažnijih arheoloških otkrića tokom protekle godine.

Prema anketi stručnjaka koji pišu za ovaj naučni časopis u 2017. najvažnije otkriće bili su dijelovi tri lobanje koje su pronađene na lokalitetu Gobejkli Tepe u Turskoj, a koje potječu iz perioda između desetog i osmog milenija prije naše ere.

To je jedan od najvažnijih arheoloških lokaliteta i sastoji se od masivnih kamenih krugova gdje su se okupljali žitelji tog kraja zbog vjerskih ili društvenih događanja i ceremonija.

Arheolozi su ove godine otkrili da su mikroskopski sitni komadići kostiju pripadali ljudskim lobanjama koje su visile sa stubova na koje su bili podignuti kameni monoliti.

Fragmenti koji su pronađeni na tri lobanje koje su visile sa monolitnih kamenih stubova, a arheolozi su utvrdili da su lobanje, sa kojih su otpali ti mali komadići kostiju, bile izrezbarene i donekle izmijenjene nakon smrti pokojnika. Ovo je prva indikacija o tome kako su se žitelji iz neolita odnosili prema svojim pokojnicima ili zarobljenim neprijateljima.  

To je, smatraju neki arheolozi, dokaz da je taj kompleks monolita mogao biti i svetilište nekog kulta lobanja. Ovo otkriće ukazuje na mogućnost nekog ritualnog obreda koji se održavao na tom lokalitetu. Tragovi na lobanjama pokazuju da su bile očišćene od mesa, rezbarene i čak obojene. Duboki rezovi na lobanjama stvarali su uzane kanale koji su, prema mišljenju arheologa iz Njemačke, išli od čela do tjemena. Na vrhu glave bila je izbušena mala rupa kroz koju se mogao provući konopac i tako su lobanje bile nanizane.

Ovo je prvo otkriće ovakve vrste za period ranog neolita i govori nam o nesvakidašnjem odnosu živih prema umrlima, tvrdi arheolog Julija Gresku sa Njemačkog arheološkog instituta.

Kao drugo neočekivano otkriće u godini koja je na izmaku časopis Archaeology je odabrao potonuli američki ratni brod "Indianopolis", čija je havarija proglašena za najveću ratnu katasatrofu u historiji američke mornarice. Brod je pripadao klasi Portland i bio je teška krstarica, a tokom službe više puta je odlikovan. On je isplovio iz matične luke San Franciska 16. jula 1945. sa 1.196 članova posade sa zadatkom da u što kraćem roku odnese neke komponente za atomsku bombu koja je trebala biti bačena na Hirošimu.  

Brod je trebalo da otplovi do ostrva Tinian u sjevernom Pacifiku i kada je zadatak izvršen krenuo je natrag prena matičnoj luci.

Tokom puta su ga presrele japanske podmornice i 30. jula su pogodile ovaj brod.

"Indianopolis" je za manje od 15 minuta potonuo, a zatim su prošla tri i po dana dok nije utvređeno da je broj nestao. Nekoliko mornara koji su preživjeli plutajući tri dana u moru nisu bili u stanju da objasne gdje je broj potonuo. Trebalo je proći 72 godine da se otkrije da brod leži na dnu Pacifika na dubini od 18.000 stopa (oko 6.000 metara).  

Zahvaljujući podmornici bez posade sagrađenoj da istražuje najveće dubine, pomorski stručnjaci su na osnovu svjedočenja onih nekoliko preživjelih članova posade, od kojih je 18 još živih, približno su definirali prostor gdje bi se brod mogao nalaziti i sada je "Indianopolis" spreman da bude podignut na površinu. Treće otkriće je kolač od kandiranog voća koji je ispečen 1911. godine i ove godine je nađen u upotrebljivom stanju u američkoj bazi na Južnom polu, koja je bila jedna od usputnih stanica ekspedicije britanskog istraživača Roberta Falkona Skota 8Falcon Scott).  

Kolač zapakovan u metalnu kutiju pronađen je u magacinu pored polarne baze koja je podignuta 1899.

Limena kutija je po površini pomalo zahrđala, ali kolač je bio u sasvim dobrom stanju osim što se, ako mu se priđe sasvim blizu, mogao osjetiti miris užeglog putera koji jedini nije sačuvao svježinu.

Sljedeća pozicija pripala je vuku koji je sahranjen u aztečkoj velikoj piramidi tako što je okićen kao da je jedan od najvećih ratnika.

Naime, na lokalitetu koji se iskopava već 40 godina u savremenom Meksiko sitiju nije do sada nađena tako bogata zagrobna oprema, a kostur mladog vuka prekriven je zlatnim predmetima kakvi do sada nisu viđeni.

Arheolog Leonardo Lopez Luhan objasnio je da su vuku ukazane sve počasti kao da je bio čovjek, jer glava mu je bila okrenuta prema zapadu, što je znak da je bio pratilac sunca koji je poslije zalaska sišao u podzemni svijet kao da je neki ugledni čovjek.

Vuk je sahranjen za vrijeme vladavine kralja Ahuikotla (Ahuicotlo) (1486-1502) kada je aztečka država bila u velikoj ekspanziji. Uz skelet vuka-ratnika smještena je kamena kutija veličine male kade u kojoj su bili ukrasi od zlata izvanredne izrade, a vuk je bio "obučen" u zlatni oklop.

Sljedeće otkriće koje je steklo pravo da se nađe među najvažnijima u 2017. je iz Egipta, gdje je pronađen ugraviran zapis koji pokazuje kako se razvijalo egipatsko hijeroglifsko pismo.

To je za sada najstariji javni hijeroglifski zapis koji čine četiri simbola - bivolja glava koja je postavljena na stub, a zatim i dvije rode koje stoje pored jednog ibisa i egiptolozi smatraju da je to dio neke faraonske javne poruke.

Tim predvođen egiptologom Džonom Darnelom (John) sa univerziteta Jejl našao je ovaj zapis na bočnoj strani jedne stijene koja je okrenuta drevnom putu kroz pustinju koji datira iz 3.255 godine prije nove ere, što je bilo vrijeme nulte dinastije i kada je dolina NiIla bila podijeljena na dvije suprotstavljene države, a pismo se tek stvaralo.

Ranije otkriveni zapisi iz doba nulte dinastije mnogo su sitniji i odnose se na administrativne podatke, dok je ovaj zapis visok oko pola metra i 300 godina stariji od svih ranije pronađenih zapisa iz tog perioda.

Kako američki egiptolog pretpostavlja, ovi simboli mogu da se protumače kao kraljevsko obilježje koje pokazuje dokle je granica njegovog carstva. Tako su, smatraju naučnici, putnici mogli da "pročitaju" da su stupili na tlo koje pripada drugom faraonu.

Najstariji zlatni artefakti na tlu Velike Britanije nađeni su u Likriftu i datiraju iz perioda između 400. i 250. godine prije nove ere, procijenila je arheolog iz Britanskog muzeja Džulija Ferli (Julia).

Na osnovu stila izrade ona smatra da su bili namijenjeni ukrašavanju žena, a u pitanju su najstariji zlatni predmeti iz gvozdenog doba, kada su bili prekinuti trgovački putevi između evropskog kopna i britanskih ostrva, gdje inače tada još nisu znali da obrađuju zlato. Ogrlica i grivne vjerovatno su izrađeni u Evropi i donijeti preko Lamanša kao poklon ili ih je nosila na sebi neka Evropljanka, koja ih je donijela sa sobom.  

Radnici na gradilištu nove linije metroa u Rimu pronašli su ostatke najstarijeg vodovoda koji datira iz 312. godine prije nove ere. Ostaci vodovoda nađeni su u blizini Koloseuma i na dubini od 20 metara ispod trga Čelimontana, piše b92.net.

U sredini neolitskog kruga monolita blizu Stonhendža u Engleskoj pronađen je kvadrat sačinjenog od istih monolita. Taj krug od monolitnih kamenih gromada najveći je od svih poznatih konstrukcija te vrste u Britaniji.

Kvadratni prostor omeđen monolitnim kamenjem arheolozi pripisuju temelju neke građevine sagrađene prije više od 5.000 godina i čija namjena ne može da se odredi.

Ranije se vjerovalo da su kameni krugovi kod Evberija bili postavljani od spolja prema centru, a sada, sa otkrićem temelja neke građevine, arheolozi vjeruju da je proces mogao da bude obrnut i da su se krugovi od kamene širili od centra prema ivici polja.

Ovo otkriće, posljednje na listi časopisa mijenja datum starosti pojave čovjekovog pretka Homo sapiensa.