Zašto se muškarci plaše braka? Šta je to što ih najviše odbija od života u zajednici? Obaveze oko djece, rutina, dosada ili možda to što se na vjernost zvanično obavezuju samo jednoj ženi?
Francuski bračni terapeuti su otkrili sljedeće:
* Frazu "u dobru i u zlu" muškarci doživljavaju kao doživotnu obavezu i veliki teret.
* Sudbonosni trenutak dok izgovaraju "da" je i momenat kada se dobrovoljno odriču svojih snova, ali i svih ostalih žena na planeti.
* Iako to ni za živu glavu ne bi priznali partnerki, većina muškaraca ne prestaje da preispituje svoja osjećanja i pošto uđu u brak.
* Plaše se da će ih brak pretvoriti u njihovog oca, koga su iz ugla djeteta i kasnije tinejdžera smatrali pravim dosadnjakovićem.
* Užasavaju se bračne rutine, strahuju da će im život postati neopisivo dosadan.
* Frustrira ih pomisao da će morati da se odreknu nekih zadovoljstava (neprekidno gledanje sportskog programa, ludih provoda sa društvom...), a nisu svjesni da će im uloga oca biti mnogo važnija i zanimljivija od toga.
* Zanimljivo je da većina predstavnika jačeg pola ima fobiju od razvoda, jer im je, više nego ženama, potrebna porodica kao baza u životu. Ako dođe do rastave, osjećaju kao da gube tlo pod nogama i podsvjesno sami sebi dodjeljuju ulogu gubitnika. Lakše im je da kroz život koračaju kao neženje, nego kao razvedeni.
