Veliki broj mladih ljudi svakodnevno odlazi u inostranstvo u potrazi za boljim životom, a jedna od zemalja koja je posebno zanimljiva, naročito Hrvatima jeste Norveška. U Norvešku se od 2013. do druge polovine 2017. doselilo 1.999 ljudi iz Hrvatske, saopštava norveški Zavod za statistiku, piše Index.hr. 

Jedan od njih je i 24-godišnji Dino Subašić iz Županje, koji je za Index.hr ispričao šta svi oni koji se odluče da odu iz Hrvatske mogu da očekuju u Norveškoj. Dino je godinama sa mlađim bratom živio u hraniteljskim domovima. Razdvojili su ih od roditelja dok su bili još mali, a još veći problemi zatekli su ih prije pet godina, kada je Dininom mlađem bratu Selveru dijagnostikovana rijetka Vilsonova bolest. 

Dino je već sa 18 godina odselio iz hraniteljske porodice kako bi počeo da radi i mogao da se brine o svom bratu. Ovog je ljeta, ipak, odlučio da ode u Norvešku kako bi zaradio dovoljno novca za svoju porodicu i bolesnog brata.

- Bio sam na putu za more, išao sam da proslavim rođendan najboljeg prijatelja kada sam dobio poruku na Fejsbuku sa pitanjem da li bih želio da odem u Norvešku da radim, i to u Nesbien, mali gradić od 3.500 stanovnika - počinje svoju priču Dino.

Nije razmišljao ni trenutak, kaže. Odmah je odgovorio potvrdno.

- Na početku mi nije bilo baš svejedno što ću da odem i da ostavim sve iza sebe, ali gledam na budućnost i na bolje sutra, za sebe i svoju porodicu, naravno - priča Dino.

Iz Zagreba je otišao 6. septembra i došao je u Oslo, a na aerodromu ga je dočekao otac njegovog novog šefa.

- Prva stvar koju sam primijetio tokom vožnje, ovdje se ljudi strogo pridržavaju svih pravila i propisa. Ako je dozvoljeno 80 km/h - onda se toliko i vozi, jer su kazne rigorozne. 30 km/h od dopuštene brzine - automatski ti uzimaju vozačku i moraš da izađeš ponovo na sva polaganja da bi je dobio natrag. Naravno, još te i kazne novčano. Norveška je po tom pitanju u top pet zemlja po najmanje nesreća na autoputevima - kaže on.

Dino radi kao profesionalni barmen. U Zagrebu je radio u nekoliko restorana, iako je završio za automehaničara, piše Index.hr.

- Nisam mogao puno da biram pa sam prihvatio prvo što mi se ponudilo kada sam došao u Zagreb, i dao maksimalno od sebe da što više naučim - kaže. U Norveškoj radi kao barmen i konobar u Restoranu "På hjørnet" i ponekad pomaže u pivari "Gøtt"

- Ovdje je princip mnogo drugačiji nego u Hrvatskoj. Počevši od rada - po ugovoru smiješ da radiš 160 sati mjesečno i imaš dva dana slobodno. Imaš posebnu svesku u koju upisuješ kada si došao i u koliko sati odlaziš sa posla. Dok recimo u Hrvatskoj nema baš takav sistem, radiš i više od 8 sati, ali ne plate, još se na kraju i deru na tebe jer si nervozan i umoran. Svaki sat je plaćen i nema ovde teoretske šanse da ne budeš plaćen. Sve ide preko kartice, ništa nema na ruke.

Porez plaćamo mi kao fizička osoba. I poprilično je veliki - od 27 do 35 posto. Od toga 12,5 posto ide na povećaj poreza, ali u tom porezu ti imaš osiguranu ljekarsku pomoć ako ti se nešto desi, ništa ne plaćaš dodatno. Prije nego što dobiješ karticu, dobiješ listu u kojoj piše koliko plaćaš porez na koju svotu novca, ne može ti neko reći ovoliko sada platiš, pa ovoliko i tako.

U decembru porez prema svim građanima bude 15 posto - to je od države kao poklon za Božić i Novu godinu. Postoji i 13. plata, koju primaš cijelu, bez obračuna poreza. To je kao povraćaj poreza na kraju godine - objašnjava Dino.

- Ovdje je moguće biti prijavljen u više firmi, ako te poslodavac recimo prijavi na 80 posto radnog vremena. Onda možeš u još jednoj firmi da radiš. Ali da bi počeo da radiš ovdje, prvo trebaš da nađeš stan. Kada imaš mjesto stanovanja, imaš i sve druge mogućnosti otvorene - dodaje.

Kako kaže, prosječna plata u Norveškoj iznosi oko 1.730 eura, ali uvijek ima mjesta za napredak. Kaže da su cijene hrane veoma visoke i većina ljudi iz Hrvatske bi se šokirala kada bi ih vidjela, ali napominje kako sa vremenom svi shvate da je to normalna cijena za tamošnje standarde.

Zato je ovdje tehnologija jako jeftina, jeftinija čak i od Hrvatske, kao i struja i gorivo, dodaje on.

Ljudi ovde su jako smireni, priča Dino i napominje kako je u Norveškoj svega dva mjeseca i veoma je zadovoljan, piše Index.hr.

- Nema stresa i pretjeranog fizičkog posla. Nisu znatiželjni da te ispituju ko si, odakle si, pa kako si došao... Ne opterećuju se tuđim životom, što u Hrvatskoj nije slučaj - objašnjava.

- Niko ne gleda da li nosim firmiranu odjeću, da li izgledam bogato, jednostavno ne pate od takvog ponašanja - kaže.

O eventualnom povratku u Hrvatsku kaže:

- Iskreno - i ne baš, jer sa hrvatskom platom ne bih mogao da pokrijem sve troškove koje imam. Sa platom ovde plaćam stan u Norveškoj, platim porez, platim stan u Zagrebu, hranu za majku i bolesnog brata koji je u bolnici i hranu za sebe. I još uz sve to ostane mi još novca - kaže.

Na kraju napominje kako je i jedan od glavnih razloga njegovog odlaska u Norvešku upravo činjenica da želi da pokuša da pomogne bolesnom bratu - i da mu spasi život.