Ubija ljude na bezbroj načina, a u historiji su zabilježeni mnogi slučajevi u kojima je baš on bio glavni zločinac.

Uprkos tome, on je ključni element za život na zemlji. U kombinaciji sa kiseonikom stvara fosfate, drži na okupu našu DNK, kosti čini snažnijim, a važan je i za ključne hemijske reakcije u ćelijama.

Međutim, fosfor ima i svoju mračnu stranu, zbog koje je dobio nadimak "đavolji element".

Postoji bijeli fosfor (poznat i kao žuti), crveni, ljubičasti, crni i od nedavno, roze, pišu mediji.

Drevni alhemičari su se nadali da će fosfor biti bezbijedna alternativa svijećama, koje su tada masovno izazivale požare u kućama.

Ali, za tako nešto su postojale prepreke. Prvo, fosfor ima vrlo neprijatan miris i niko ne bi želio da mu kuća miriše na njega.

Drugo, on je po pitanju rizika od požara veći problem od svijeća, jer je njegova zelenkasta boja u mraku zapravo njegova reakcija na kiseonik, koja začas može da se ubrza i dovede do požara.

Lakoća kojom ovaj element počinje da gori navela je mnoge na pomisao da je baš on krivac za spontano samozapaljivanje ljudi.

Otkriveno je da mikrobi iz ljudskog organizma mogu da pretvore fosfate iz hrane u visoko reaktivna jedinjenja fosfine, koji se spontano pale u dodiru s vazduhom. Međutim, malo je vjerovatno da je on krivac za tu misterioznu i smrtonosnu pojavu, budući da je u ljudskom izmetu detektiran samo u tragovima.

Moguće je da je baš fosfor odgovoran za čudnu sjajnu izmaglicu koja se na grobljima doživljava kao pojavljivanje duhova, jer se oslobađa prilikom raspadanja tijela.

Zbog loše higijene usta, fosfor je napadao vilicu. Simptomi bi započinjali bolom u zubu, koji bi potom ispao. Lice bi nateklo, a gnojne upale bi se proširile cijelom vilicom. Poslije toga bi se otvarale rane na licu, koje bi se produbljivale sve do kosti, koje su kod otrovanih sijale karakterističnim zelenim sjajem od akumuliranog fosfora.

Početkom 20. stoljeća, šibice od bijelog fosfora su zamijenjene crvenim, zbog fatalnih posljedica nagomilavanja bijelog fosfora.