Poznati američki pisac Mark Tven (Twain), autor "Pustolovina Toma Sojera" i "Haklberi Fina" je pod stare dane oko sebe počeo da okuplja djevojčice, koje je zvao svojim ribicama.
Ovaj čudan poriv, koji je primjenjivao nakon smrti supruge, Tven je pravdao usamljenošću i željom za unucima. Piščeva omiljena kćerka Suzi (Suzy) je u tom trenutku bila mrtva već deset godina, kćerku Džin (Gin), koja je patila nakon epilepsije je nakon smrti supruge smjestio u bolnicu, a treća kćerka Klara (Clara), iako udata, te davne 1905. godine još nije imala djece.
Kako bi riješio problem usamljenosti, oko sebe je počeo da okuplja djecu, ali je zanimljivo da oko sebe nikad nije okupljao dječake, čiju je energiju nepogrješivo opisao u svojim slavnim knjigama.
- Što se mene tiče, ja sakupljam ljubimce: mlade djevojke, djevojčice u dobi od deset do 16 godina. Djevojčice koje su lijepe, slatke, naivne i nevine... Draga mlada stvorenja kojima je život savršeno zadovoljstvo i kojima nije donio nikakve rane, gorčinu, i tek pokoju suzu - napisao je tada 73-godišnji Tven.
Neobična "sakupljačka" strast počela je sa 15-godišnjom Gertrudom Natkin, koja ga je primijetila dok je izlazio iz Karnegi hola krajem decembra 1905. Tven je shvatio da djevojčica želi da razgovara sa njim, pa se predstavio, iako je bilo očito da je ona već znala da se radi o slavnom piscu.
Sljedećeg dana mu je poslala pismu u kojem je navela kako misli da se “međusobno poznaju”. Opisala je sebe kao “poslušno dijete” i završila pismo rečenicom: “Ja sam mala curica koja te voli”. Tven joj je odmah odgovorio. Sebe je opisao Gertrudinim “najstarijim i najnovijim plijenom”.
Njihovo dopisivanje proteklo je u znaku vrckavog zavođenja - Tven je djevojčicu zvao svojom “malom vješticom”, a ona njega “dragim”.
Pisma su bila prepuna “poljubaca” i činilo se da idili nema kraja, ali sljedeće godine Gertruda je napunila 16 godina.
- Gotovo me strah da pošaljem poljubac, to je na korak od neprikladnog - pisala je ona, a Tven joj savjetovao da se "vrati na 14 godina i nema neprilike”. Ipak, tu je bio kraj njihove prepiske, zbog čega se Tven okrenuo još mlađim djevojčicama.
Do 1908. skupio je već njih deset, koje je zvao svojim “skalarima”, po slatkovodnim ribama pljosnatih tijela, koje su vrlo popularne u akvarijumima zbog svoje smirenosti i gracioznosti. Svojim ribicama Tven je dodijelio članstvo u “Akvarium klubu”.
Tokom ljetovanja na Bermudima skupljao ih je među putnicima, pa je čak napravio i posebne značke koje su članice tog njegovog kluba nosile na grudima, tik iznad srca. Pisao bi im svakoga dana, pozivao ih da ga posjete u njegovoj rezidenciji u Konetikatu, koju je nazivao “Nevinost u domu”.
- Sagradio sam ovu kuću najvećim dijelom za smještaj Akvarijuma - napisao je Tven u polušaljivom dokumentu s pravilima svog kluba, koji je poslao svojim “ribicama”. Sjedište kluba bila je njegova soba za bilijar.
Sramna opsjednutost
Tven je u autobiografiji opisao kako je pronašao svoje “dragulje”. Naime, jednog jutra na Bermudima, dok je išao na doručak, opazio je djevojčicu koja je sama sjedila za stolom za dvoje. Sagnuo se, pomazio i nežno pitao: “Pa, ti drago malo derište - moraš li da jedeš svoj doručak potpuno sama, kao pustinjak?”
Dogovorili su se da će se naći nakon doručka i nakon toga su, kako je zapisao, “bili nerazdvojni osam dana”. Djevojčica je imala 12 godina i kad je saznala od jednog prijatelja da Tven nema ženu, rekla je da ga ne bi ostavljala ni trenutka da mu je supruga.
Tven je tu izjavu pripisao “majčinskom instinktu” djevojčice, ali se dobrovoljno podvrgnuo kao, kako je rekao, “dobrovoljni rob”.
Kad je 1907. putovao brodom u Englesku, gdje je na Oksfordu trebalo da dobije počasnu titulu, Tven se zbližio sa 16-godišnjom Francis Naneli, koja je nakratko bila ribica u njegovom klubu.
U povratku se sprijateljio sa Doroti Kvik (Dorothy Kweek), koja ga je “čuvala tokom puta”, kako je zapisao jedan novinar, sjedeći mu u krilu i oslanjajući glavu na njegovo rame.
Međutim, Tvenovoj bolesnoj strasti na put je stala kćerka Klara, koja se 1908. vratila iz Evrope i saznala šta njen otac radi. U ljeto je rastjerala sve "ribice" iz porodičnog doma, a do zime, Tven je počeo nesnosno da se žali na zdravlje. Pogodila ga je i tragedija kad se 1909. njegova kći Džin vratila u kuću, gdje se vrlo brzo udavila u kadi tokom iznenadnog epi napada.
Samo nekoliko sedmica prije Tvenove smrti 1910. godine, u pismima i zapisima ponovno se pojavila opsjednutost ribicama, koju je podstakla Helen Alen (15), koja ga je očarala.
- Ona je sjajna, pametna, živahna, energična, odlučna, temperamentna, intenzivna - opisao je Tven svoju novu opsesiju, ali uvijek bi iznova bio razočaran njenom sklonošću romantičnoj literaturi umjesto poeziji, a na Tvenov humor odgovarala je “nijemom ravnodušnošću”. Još gore, imala je dečka, a Tven je bio ljubomoran: upozoravao je Helen da čuva svoju nevinost.
