BIH

Skoro 90 posto boračkih naknada u FBiH ide onima koji nisu siromašni!

Neučinkovita socijalna zaštita prijeti da naruši čitav sistem

A. Du. – Mi. K. – Dž. Č.

12.12.2014


Sistem socijalne zaštite u BiH nije finansijski stabilan. Prema jednom od zaključaka iz studije Svjetske banke sistem treba da doživi potpunu promjenu penzijske i socijalne zaštite kako bi se se spriječio kolaps.

Naime, navodi se da sistem ima toliko mana da pomoć ne dopire do ljudi kojima je najpotrebnija. Za socijalna naknade se izdvaja tri četvrtine od ukkupne potrošnjema da se mnogi korisnici tih naknada i ne smatraju siromašnim. Često se beneficije daju onima koji to nezaslužuju.

Miroslav Jurešić, pomoćnik federalnog ministra rada i socijalne politike, smatra da se ekonomska kriza u kojoj se još uvijek nalazimo u značajnoj mjeri odrazila na budžet Federacije BiH, pa time i na financiranje socijalne zaštite.

Kaže da su javni prihodi naglo pali, rashodi značajno porasli, a deficit koji je na taj način nastao uglavnom se finansira zaduživanjem, ali i to ima svoje granice, naročito zato što je sposobnost otplate vanjskog duga sve manja zbog nekonkurentnosti domaće ekonomije.

Prema riječima Jurešića u takvoj situaciji sistem finansiranja socijalne zaštite u FBIH može biti značajno ugrožen. Kako kaže, najveći rizik za isplatu sredstava socijalne zaštite u FBiH se krije u financiranju koje dolazi iz kantona i općina.

- Uvidom u podatke o budžetima za 2011. godinu možemo zaključiti da je značajan dio kantona u težoj situaciji po pitanju deficita i financiranja javnih potreba nego što je to budžet FBiH. Ako se još u obzir uzmu općine u FBiH, koje također dijelom financiraju sistem socijalne zaštite, te relativno loša fiskalna situacija kod mnogih od njih, onda se postavlja pitanje održivosti sadašnjeg sistema, pogotovo na područjima gdje su kantonalni i općinski budžeti u problemima - kazao je Jurešić za “Dnevni avaz”.

On dalje dodaje da se proces dodatno usložnjava jer kantoni često zloupotrebljavaju svoje velike nadležnosti, pa ne donose neophodne odluke vezano za financiranje ovih potreba ili ih pak donose ne poštujući osnovne principe ili minimum prava predviđenih zakonom FBiH.

- Pojedini kantoni donose privremene odluke čime nastoje izbjegavati obvezu financiranja socijalne zaštite ili je svesti na što kraći vremenski period. Kada bi kantoni i općine, zbog teškoća u kojima se nalaze, počeli smanjivati svoje financiranje, doveli bi u opasnost funkcioniranje sistema socijalne zaštite – kaže Jurešić, koji dodaje da je teška situacija po pitanju budžeta posebno naglašena kad se uzmu u obzir koristi koje siromašni imaju od sistema socijalne zaštite u FBIH.

Prema podacima o ciljanju sredstava novčane i materijalne pomoći prema petinama stanovništva, iako značajan dio ide najsiromašnijima, zabrinjava što velik dio ide i najbogatijoj petini. Kako navode iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, to je prilično loš rezultat za vrstu pomoći kod koje se podrazumijeva proces ciljanja i to znači da se budžetska sredstva rasipaju.

- Bolje ciljanje bi ovdje omogućilo da oni koji su zaista siromašni dobijaju više. Bolje ciljanje bi, pored toga, pomoglo da se stvore mogućnosti za uštedu budžetskih sredstava, pošto kod ove vrste socijalne zaštite, prema dostupnim podacima, postoji značajan rizik za nepovoljan budžetski scenario. Ako određeni rezovi budu neophodni, onda je bolje ciljanje najefektivniji način da se ne ugroze prava ili čak poboljša status siromašnih, a da se, pri tom, ostvare uštede – naglašava Jurišić.

Finansiranje dječije zaštite

Kod ove vrste socijalne pomoći ciljanje siromašnih je lošije. Prema podacima o ciljanju sredstava obiteljske i dječije zaštite prema petinama stanovništva, veći dio sredstava koja se troše na dječiju zaštitu ide onima koji nisu siromašni, a manji onima koji su siromašni.

Iz Federalnog ministarstvo rada i socijalne politike navode da je neusklađeno financiranje dodatni problem s kojim se suočava ova vrsta socijalne zaštite, jer se stvaraju velike razlike između pojedinih područja.

Na primjer, dok Kanton Sarajevo izdvaja 4,76% svog budžeta, Hercegovačko-neretvanska županija izdvaja samo skromnih 0,44%.

Naknade za osobe sa neratnim invaliditetom

Ova vrsta socijalne zaštite zavisi samo od budžeta FBIH, pa je rizik po pitanju njihove isplate nešto manji, u odnosu na socijalnu zaštitu koja zavisi i od kantonalnih i općinskih budžeta.

Prema podacima o ciljanju sredstava za civilne žrtve rata prema petini stanovništva, relativno mali dio sredstava ide najsiromašnijim. Kako kaže Jurešić, ovdje je potrebno razmisliti o redistribuciji ovih budžetskih sredstava prema siromašnima ili kroz ovu ili kroz neku drugu vrstu socijalne zaštite, a da se, istovremeno, ne ugrozi princip izjednačenja mogućnosti i, pri tom, stvore mogućnosti za uštede.

Naknade za civilne žrtve rata

Pošto glavnina naknada za civilne žrtve rata zavisi od budžeta FBIH, rizik po pitanju njihove isplate je nešto manji, u odnosu na socijalnu zaštitu koja direktno zavisi od kantonalnih i općinskih budžeta. Kod ove vrste socijalne pomoći ciljanje siromašnih je izuzetno loše.
 
Prema podacima o ciljanju sredstava u ovoj oblasti prema petinama stanovništva, najviše sredstava koja se troše na naknade za civilne žrtve rata u FBIH ide onima koji nisu siromašni, a minimalan dio onima koji su siromašni. Iako je i ovdje cilj da svi koji ulaze u ove kategorije dobiju naknade koje im sljeduju po statusu, ni ovdje se ova ogromna razlika između siromašnih i nesiromašnih ne može opravdati. Zbog toga je i ovdje neophodna redistribucija budžetskih sredstava, u korist siromašnih, navode iz Federalnog ministarstvo rada i socijalne politike.

Boračke naknade

Ova vrsta socijalne zaštite također ovisi samo od budžeta FBIH, pa je rizik po pitanju njihove isplate nešto manji, u odnosu na ostale. Međutim, i kod ove vrste naknada ciljanje siromašnih je izuzetno loše. 89,7 posto sredstava koja se troše na boračke naknade u FBIH ide onima koji nisu siromašni, a samo 10,3 posto onima koji su siromašni.

Kao i kod ostalih vrsta socijalne zaštite, ako određeni rezovi budu neophodni, onda je bolje ciljanje najefektivniji način da se ne ugroze prava ili čak poboljša status siromašnih, a da se, pri tom, ostvare uštede, kaže Jurešić.

Direktor Federalnog zavoda PIO/MIO, Zijad Krnjić, smatra da je socijalni sistem u BiH finansijski prenapregnut i neučinkovit. On kaže da sistem socijalne zaštite može biti neučinkovit a finasijski stabilan, bar u srednjem roku.

zijad-krnjic-101
Foto: Arhiv (Krnjić: Socijalni sistem je neučinkovit)

- Finansijsku prenapregnutost našeg sistema socijalne zaštite neće riješiti reforma socijalnog sistema, već ekonomski razvoj, to jest porast BDP i zaposlenosti. Mislim da je i veći problem tog sistema što je nepravedan i što zbog toga djeluje frustrirajuće za sve društvene kategorije.Tu njegovu manu može i treba riješiti reforma, među ostalim i reforma penzijskog sistema - kazao je za "Avaz" Krnjić.

Ljubo Lepir, pomoćnik ministra za socijalnu zaštitu RS, kaže da treba imati na umu da ne postoji jedinstven sistem zaštite u BiH, niti postoji jednoznačno određenje pojma socijalne zaštite. Vjerovatno je, smatra, i to jedan od razloga nejasnoća i nerazumijevanja koja su česta, kada se vode rasprave između domaćih i međunarodnih institucija i kada se donose zaključci.

-Međutim bez obzira na ova teorijska i metodološka razmimoilaženja, izneseni podaci i stavovi Svjetske banke su itekako upozoravajući. Sistemsko djelovanje u ovoj oblasti ima odlučujuću ulogu u definisanju prioriteta socijalnog i ekonomskog razvoja zajednice. Zbog toga u prvi plan socijalnog razvoja dolaze zahtjevi i potrebe za obezbjeđivanjem socijalne sigurnosti i socijalno marginalizovanih i socijalno isključenih grupa kao što su siromašna domaćinstva, lica sa invaliditetom, djeca sa smetnjama u razvoju, stari bolesni i nezaposleni – kaže Lepir.

Pored sistema socijalne zaštite, o socijalnoj sigurnosti građana BiH se brinu i sistemi socijalnog osiguranja, kao što su sistemi penziono-invalidskog  i zdravstvenog osiguranja i sistemi boračko-invalidske zaštite. Ukupnost djelovanja ovih sistema socijalne sigurnosti trebala bi biti garant stabilnosti, razvoja i održivosti jedne zajednice. Međutim, cijeni Lepir, stanje ekonomske održivosti ovih sistema u budućnosti je veoma upitno.

 Naime, navodi, da su posljedice ratnih zbivanja, aktuelna ekonomska kriza i nedovršen proces tranzicije učinili su da su sistemi socijalne sigurnosti postali preopterećeni i neefikasni.

- Nedefinisanost „praga socijalne sigurnosti“ predstavlja ključni problem administrativnog uređenja ove oblasti. Zakonsko uspostavljanje praga socijalne sigurnosti ili „agarantovanog socijalnog minimuma“ uz uvođenje jedinstvenog administrativnog praćenja novčanih socijalnih davanja iz budžeta preduslov je efikasnog socijalnog planiranja, a time i bolje iskoristivosti mjere socijalne zaštite – dodaje on.

 Tihomir Joksimović, portparol fonda PIO Republike Srpske kazao je da odnos zaposlenih i penzionera u ovom entitetu skoro pa izjednačen.

 - Što se tiče odnosa broja osiguranika i broja korisnika penzije stanje u PIO RS je takvo da trenutno ima 281.500 osiguranika i onih koji su u radnom odnosu, a naspram njih su 247.000 penzionera. Ovaj pokazatelj je jako loš, jer dijelom utiče na stabilnost sistema. Idealno je ako u ovom vremenu imate odnos tri naprema jedan, kao što je u Njemačkoj i Austriji u kojima nije ekonomska kriza dovela do ovog debalansa – naveo je naš sagovornik.

On je posebno istakao da ovaj podatak ističe na održivost sistema te da ga indirektno ugrožava.

tihomir-joksimovic
Foto: Arhiv (Tihomir Joksimović)

- Sistem kod nas je stabilan, iako je odnos osiguranika i penzionera nefunkcionalan. Razlog tome je zakon koji je RS donijela prvog januara 2012. godine, a prethodno je urađena strategija reforme penzijskog sistema, kao jedan bazičan dokument na osnovu koga su izvršene projekcije, za duži vremenski period – kazao je Joksimović.

Prema njegovim riječima, ovim Zakonom stabilizovao je stanje u Fondu, prevashodno što je tim zakonom proširen krug osiguranika i svi vidovi radnog angažovanja obuhvaćeni su u RS-u kroz sistem obaveznog penzijskog osiguranja.

- Pooštrene su granice za odlazak u penziju, u smislu da se moraju ispuniti oba uslova. A to su starost, odnosno napunjene godine života i potrebnnog penzijskog staža. Nekada prije se moglo samo na osnovu penzijskog staža otići u penziju, bez obzira na godine života. Danas ne, uslovi su 65 godina života i najmanje 15 godina staža, a drugi uslov je po kome se može ostvari penzija je 60 godina života i puni penzijski staž od 40 godina. Treći modalitet važi prevashodno za žene, to je na ivici 58 godina života i penzijski staž – naveo je Joksimović.

Na ovaj način je, kako sam navodi, zaustavljen enorman priliv penzionera, kako je nekada bio slučaj, te je sveden u granice.

- U zadnjih 11 mjeseci imali smo priliv od 3.700 penzionera, a ranijih godina je to bilo mnogo više. Sistem je definisan preciznije u smislu obaveznog usklađivanja penzije, što je predvidio novi Zakon. Svake godine u januaru vrši se obavezno zakonsko usklađivanje penzija, spram parametara, a to su cijena potrošačke korpe i influacija. Pored toga su bila dva vanredna usklađivanja po odluci – dodao je Joksimović.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.