Socijalni plan EU počiva na Strategiji rasta EU do 2020. godine koja je inicirana 2010. godine s ciljem da EU postane čvrsta, održiva i inkluzivna ekonomija, sposobna za održiv ekonomski rast, sa više boljih radnih mjesta i većom socijalnom kohezijom.  

Proces socijalne uključenosti sastoji se od niza alata koje državama članicama mogu pomoći da unaprijede svoje politike u oblasti smanjenja siromaštva i socijalne isključenosti. Socijalna politika Evropske unije ima za cilj da promoviše zaposlenost, poboljša životne i radne uslove, obezbijedi odgovarajući nivo socijalne zaštite, omogući dijalog sa socijalnim partnerima...

Kratkoročni prioriteti u Bosni i Hercegovini obuhvataju između ostalog modernizaciju sistema socijalne zaštite, prvenstveno za porodice sa djecom, penzionere i lica s invaliditetom. Trenutno, podrška EU u ovoj oblasti usmjerena je na izgradnju kapaciteta u relevantnim institucijama, unapređenje životnih uslova za najugroženije kategorije, uključujući djecu, žene, lica s invaliditetom.

Od ukupnog broja zaposlenih u našoj državi, žena je svega 30 posto što je daleko ispod prosjeka država iz regije, a pogotovo zemalja Evropske unije, tvrde analitičari Međunarodnog monetarnog fonda (MMF).

Radna snaga

- Gotovo dvije trećine radno sposobnih žena na zapadnom Balkanu ili ne traže posao ili su nezaposlene. Ovakva situacija otežava i onako loše stanje u regiji koja ima najvišu stopu nezaposlenosti u Evropi – navodi se u radnom dokumentu MMF-a „Zapadni Balkan: povećanje uloge žena u privredi“.

Analitičari ističu da različiti faktori, kao što su visoko obrazovanja, uravnoteženi porodični odmor i rješavanje problema u poreskom sistemu, mogu poboljšati situaciju.

- Ipak za održivi ekonomski rast države potrebne su značajnije promjene koje podrazumijevaju znatno veći stepen uključenosti žena u radnu snagu društva. Nezaposlenost na zapadnom Balkanu je i iznad nivoa Evropske unije, kad je riječ o cijelom društvu, ali je posebno visoka među ženama i veća je za 14 posto u odnosu na prosjek EU – naglasili su iz MMF-a.

Ekonomistica Adisa Omerbegović Arapović za „Avaz“ kazala je ovakva situacija može imati dugoročne ekonomske i društvene posljedice.

- Ovo društvo ne smije postati Afganistan, moramo osnažiti žene da one odlučuju, a prvi korak prema tome je veća zastupljenost u ekonomskim procesima. Stoga i sve politike koje zagovaraju inkluziju žena su značajne za nas – smatra Omerbegović-Arapović. 

Dodala je da je potrebno implementirati niz politika koji utiču na ovu problematiku te podržati žene kako bi one mogle ostvari sebe porodično ali i profesionalno.

- Sad to nije jednostavno. Kako bi žene s obzirom na njihovu ulogu koju imaju u porodici mogle ostvariti i poslovni uspjeh, nužno je provesti niz politika koje će BiH približiti standardima EU. Mislim da su naši zakoni dostigli taj nivo, ali naša država sve to ne može realizirati zbog ograničenja u budžetu koji se troši na luksuzni život političara i sumnjive javne nabavke – naglasila je Omerbegović-Arapović.

Javne funkcije

Amra Selimić iz Udruženja „Žena BiH“ kazala je za naš list da Udruženje već godinama radi na ekonomskom osnaživanju žena.

- Uradili smo istraživanje koje je pokazalo da su žene u BiH toliko malo zastupljene u privredi, da svi podsticaji za razvoj biznisa idu isključivo muškarcima. Problem našeg društva jeste mala zastupljenost žena, kao i neravnopravnost u smislu plaća koje žene primaju za iste poslove kao i muškarci. Žene u BiH su naročito malo zastupljene u obavljanju javnih funkcija – smatra Selimić.  

Dodala je da općenito treba se povećati učešće žena u svim sferama života u BiH, a prije svega u politici, jer se samo žena može izboriti za bolji položaj žena u društvu.

Iz Agencije za ravnopravnost polova u BiH za „Avaz“ kazali su da jedna od značajnih karakteristika tržišta rada u BiH jeste izuzetno veliki broj radno sposobnog stanovništva koje ne učestvuje u tržištu rada i koje se smatra neaktivnim.

- U pogledu učešća žena u radnoj snazi, rodne razlike u stopama zaposlenosti su visoke i taj nesrazmjer između muškaraca i žena u zapošljavanju postoji u svim dobnim grupama. Iako su poduzete razne mjere s ciljem povećanja učešća žena na tržištu rada zastupljenost žena je izrazito niska uprkos njihovom stepenu obrаzovаnjа, što se odrаžаvа u nesrаzmjerno visokoj stopi nezаposlenosti ženа. U poređenju sa drugim zemljama regije sa sličnim tranzicijskim procesima, BiH ima najniži nivo učešća žena na tržištu rada – pojasnili su.

Višestruke prepreke

Dodali su da žene u BiH se suočavaju sa višestrukim preprekama na tržištu rada, kao što su duža čekanje na prvi posao, dugotrajni prekidi u radnom stažu zbog porodiljskog odsustva ili njege starijih ili bolesnih članova porodice, ili nemogućnosti ponovnog uključivanja na tržište rada zbog zrelije dobi usljed promjena tržišta i prestanka potrebe za određenom vrstom rada.

- Još uvijek su prisutni stereotipi o „ženskim i muškim poslovima“, te nedostatak mehanizama za usklađivanje porodičnog i profesionalnog života, što predstavlja prepreku za veće učešće žena u radu i zapošljavanju. U FBiH naknade za vrijeme trajanja porodiljnog odsustva su neujednačene i ovise od prebivališta porodilje, odnosno od mjesta gdje se vrši uplata, a u RS su naknade izjednačene bez obzira na mjesto prebivališta porodilje – istakli su.

Također, prema mišljenju Agencije, za žene u ruralnim područjima je tržište rada posebno teško jer je njihovo obrazovanje obično niže od obrazovanja urbanih i zbog ograničenosti usluga čuvanja djece u ruralnim područjima.

- Udio žena u neplaćenom radu, kao što je briga za djecu, starije, rad u domaćinstvu i poljoprivredi je daleko veći od udjela muškaraca. U vlasništvu nad zemljištem, stambenom jedinicom i pokretninama, takođe su izražene rodne nejednakosti. Ekomomska emancipacija žena se smatra preduslovom za ostvarivanje ravnopravnosti spolova, a s obzirom na to da žene čine preko 50 posto stanovništva BiH, jasno je da bez učešća žena u radnoj snazi nema stvarnog ekonomskog napretka i rasta – zaključili su.   

Nedostatak pristupačnih usluga  

- Na ovako stanje utiču i drugi socijalni čimbenici, kao što je nedostatak pristupačnih usluga za brigu o djeci, kao i neprilagođenost politike porodičnog odmora. Svi ti faktori obeshrabruju žene koje se pokušavaju vratiti na posao nakon poroda – ističe se u izvještaju MMF-a.