Srbijanski biznismen Miroslav Mišković poslao je saopštenje za javnost koje su danas u Srbiji objavili neki mediji, a u kojem se, između ostalog, kaže:

"Poslije jučerašnjeg teksta objavljenog u "Kuriru" o umješanosti Čedomira Jovanovića u moju otmicu i podjelu milionskog pljena, osjećam obavezu da se oglasim. Mada sam čvrsto riješio da o nekim tajnama – oko moje oružane otmice, držanja u gepeku i šahtu, gledanja u cijevi napunjenog oružja i plaćanja milionskog otkupa – nikad ne progovorim, poslije vašeg objelodanjivanja pozadine tog policijsko-mafijaškog zločina nemam više prava da ćutim. Nemam prava da druge ljude izlažem rizicima otkrivanja svega što se meni onda desilo i povezivanja sa onim što se meni i mojoj kompaniji danas ponavlja", navodi se u saopštenju predsjednika kompanije "Delta" povodom teksta u kome se navodi da je lider LDP-a uzeo dio novca od njegove otmice.

"Mene je otela grupa policajaca i mafijaša koji su, gotovo bez izuzetka, imali službene značke državne bezbjednosti još iz Miloševićevog vremena. Iz teksta sad vidim da su promijenili jedino svoje partnere na vlasti. Onda nisam vjerovao tadašnjem ministru policije kad mi se zaklinjao da moje otmičare u zatvoru često posjećuje Čedomir Jovanović. Odbio sam Mihajlovićevo – pokazalo se proročko – predskazanje da će otmičari, uz pomoć Jovanovića, uskoro izaći na slobodu. Na moj užas, to se dogodilo. Taj događaj, njihov izlazak na slobodu i pored 75 krivičnih prijava, i pored moje otmice, shvatio sam kao direktnu poruku da moje tamničenje i dalje traje. Da sam talac mafije i vlasti. Da oni mogu, kad god požele, da me nekažnjeno vrate u šaht; da dođu po moju porodicu, po moju kompaniju, kuću. Tada sam riješio da zaćutim", navodi se u Miškovićevom saopštenju.

Predsjednik kompanije "Delta" indirektno je optužio lidera LDP-a i za povezanost s mafijom.

"Nisam progovorio ni kad me je pokojni Đinđić, poslije svega, pozvao na razgovor. Ja znam šta mi je premijer rekao o otmici, isplati i podjeli. Ja sam svjedok njegovog ogorčenja što ne uspjeva – ni kaznama, ni pretnjama, ni prekidom prijateljstva i kontakata – da sebi bliskog, mladog saradnika odmakne od mafije. Ime tog ortaka mafije je danas stavljeno pred porotu cjelokupne srpske javnosti", navodi Mišković i dodaje:

Jovanović: Teške optužbe

"Bez ljutnje u sebi, zarad istine i zarad spokoja moje familije, moram da pitam, javno, glasno i direktno – Čedomira Jovanovića:

Ako si već priznao da si, kao druga ličnost režima, posećivao zemunski klan i bio prijatelj sa vođama mafije koja me je otela, da li si i ti, na bilo koji način, umješan u moje tamničenje? Jesi li dao dozvolu, uputstvo ili garantovao imunitet otmičarima?

Da li je tačna vijest sa naslovnih strana srpskih novina da si od člana bande Dejana Milenkovića Bagzija uzeo pet miliona maraka kao dio krvavog novca od moje otmice?

Ako si uzeo taj novac, s kim si ga djelio i na kakve iznose?

Priznao si da si posjećivao lidere zemunskog klana u pritvoru. Ako si znao da su tamo zbog moje otmice, i još 75 krivičnih dela, zašto si ih posjećivao?

Ako si ih posjećivao, jesi li uticao na tužioca i sud da ih oslobode pritvora?

Ako si ih oslobodio, jesi li bio svjestan šta mogu opet da urade meni ili bilo kojem drugom čovjeku, znaš dobro na koga mislim, koji im stane na put?

Jesi li na bilo koji način uticao da sudski proces zbog moje otmice prosto odumre i da istina o tvorcima plana, ortakluku politike i mafije, podjeli plijena, zauvijek ostane tajna?

Zar sto hiljada policajaca nije moglo da uhvati žive dvojicu vođa "zemunaca", makar ih držali pod opsadom mjesec dana, i da tako saznamo imena njihovih političkih partnera i da ja znam ko je sve umješan u moju otmicu, a Srbija ko je i kako presudio premijeru?

Da li današnjim nasrtajima predupređuješ sva svjedočenja o svemu što znamo – zašto su ti ruke prljave a savijest čista; ili su napadi tvoj pokušaj da me opet smjestiš u šaht, i po drugi put, zatražiš otkup od mene, moje porodice i moje kompanije?"

Mišković dalje navodi da je platio svoje i da je "iscrpio sve svoje strahove".

"Preživio sam što je malo ljudi preživjelo. Dočekao sam dan da se o nedavnoj istoriji govori bez straha. Tražim samo da se svačija krivica i odgovornost utvrđuje na sudu, a ne javnim linčovanjem protivnika. Ja znam kako je biti talac politike i mafije, znam kako je kad linčuju i mene i moju kompaniju. Mogu me vrijeđati, ali me niko i nikada više neće otimati i reketirati. Ovo je moj dug ljudima koji su odbili da ćute", zaključuje se u saopštenju Miroslava Miškovića.

Otmica 2001. godine

Predsjednik Kompanije "Delta holding" Miroslav Mišković otet je 9. aprila 2001. godine u 8:10 sati u Ulici Arsenija Čarnojevića u Novom Beogradu. Otmičari su, prema navodima policije, prepriječili put automobilu u kojem se nalazio najpoznatiji srbijasnki biznismen i zatim ga izveli iz vozila i naredili mu da uđe u "audi A6". Miškoviću su zatim vezali oči širokom selotejp trakom i ruke lisicama, a na glavu navukli vunenu štrikanu kapu i odvezli ga u nepoznatom pravcu.

Mišković je držan u pripremljenom skloništu "u vidu četvrtaste šahte", a za to vrijeme otmičari su mu preko mobilnog telefona omogućili kontakt sa zaposlenima u "Delti". Mišković je zaposlenima naložio da Milan Spasojević, direktor "Delta sporta" bude posrednik u primopredaji novca. Otmičari su uspjeli da iznude otkup od sedam miliona maraka.

U medijima se tvrdilo da je Mišković prilikom otmice razaznao tri muška glasa. Čim su ga kidnapovali i stavili mu povez preko očiju, "audi" je krenuo munjevito. Poslije dva sata vožnje automobil se zaustavio i Mišković je uveden u podrum gdje mu nisu davali ni da jede ni da pije.

Pustili su ga narednog dana oko dva sata, poslije 18 sati zatočeništva kada su dobili traženi novac. Nije poznato gdje je novac predat, pretpostavlja se da je to bilo negdje na autoputu kroz Beograd, u zoni djelovanja "zemunskog klana".

Vlasnik "Delta holdinga" nikada nije javno govorio o drami kroz koju je prošao.

Tadašnji ministar policije Dušan Mihajlović 15. aprila 2001. godine najavio je da će, ukoliko se ne uhvate otmičari Miškovića, podnijeti ostavku. Nešto kasnije Dušan Spasojević, Mile Luković, Vladimir Milisavljević, Aleksandar i Miloš Simović uhapšeni su u Francuskoj kada su otkriveni sa falsifikovanim ispravama. Petorica osumnjičenih su 3. maja 2001. godine deportovana u Srbiju. U javnosti se govorilo da su upravo oni odgovorni za otmicu Miškovića.

Osuđeni su, prvostepenom presudom u aprilu 2003. godine, tokom vanrednog stanja uvedenog poslije ubistva dr Zorana Đinđića. Presuda je kasnije poništena, a suđenje je vraćeno na početak. Šest meseci poslije hapšenja i deportovanja našoj zemlji, "zemunci" su pušteni na slobodu, pod još nerazjašnjenim okolnostima.

Upravo zbog toga, specijalni tužilac i policija traže odgovornost Radeta Terzića, tadašnjeg okružnog tužioca, koji je uhapšen ljetos u Beogradu. Nekoliko mjeseci kasnije pušten je da se brani sa slobode.