Opštinski sud u Novom Zagrebu u utorak je donio nepravosnažnu presudu prema kojoj država bivšem zatvoreniku treba isplatiti 9000 kuna zbog nehumanih uslova u kojima je u dva navrata odslužio zatvorsku kaznu.
Naknada bi, kako je istaknuto u presudi, "trebala biti satisfakcija u novčanom ekvivalentu za onu prekomjernu nelagodu, patnju i trpljenje preko nužne mjere" u zatvoru.
Zatvorenik je u tužbi naveo da je na izdržavanju kazne u zatvoru u Zagrebu u dva navrata, tijekom 2010. i od 2011. do 2013. godine, proveo ukupno 817 dana te da je zbog loših uslova došlo do povrede njegovih prava zagarantovanih Ustavom, zakonom i drugim propisima.
Ukratko, naveo je da su zatvorske ćelije bile pretrpane zbog čega je bilo ograničeno kretanje što je vodilo do razdražljivosti i sukoba među zatvorenicima. Istakao je i da je sanitarni čvor u istoj prostoriji samo djelomično odvojen naglašavajući pritom da zatvorenici obavljaju fiziološke potrebe dok drugi u neposrednoj blizini jedu.
Naveo je i da ventilacije u prostoriji nema, da se tuširanje obavlja u zajedničkim kupaonicama jednom sedmično te da je bio smješten zajedno sa zatvorenicima koji boluju od raznih bolesti.
Posebno je naglasio nedostupnu i nekvalitetnu zdravstvenu zaštitu zbog koje se u zatvoru ponekad i sedmicama mora čekati na pregled. Rekao je da je bolovao od glaukoma desnog oka te je sud prihvatio njegov iskaz da nije primio pravovremenu i primjerenu medicinsku skrb zbog koje je pet dana štrajkovao glađu. U tužbi je naveo i da u ćeliji ne postoji prekidač za hitne slučajeve.
Posebno je istaknuo i da iz izvještaja pravobraniteljice za 2013. kao i odluke i izvještaja Ustavnog suda o uslovima života u zatvorima jasno proizlazi neusklađenost zatvorskog sustava te druge povrede prava zatvorenika zbog nedovoljnih zdravstvenih i prostornih uslova te nedovoljne pokrivenosti zdravstvenom zaštitom.
Zbog svega navedenog za ukupno 817 dana zatvorske kazne tražio je naknadu neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti u iznosu od 81.700 kuna.
Državno odvjetništvo je u odgovoru na tužbu, kao i tokom suđenja, navelo da se tužitelj obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora koji nije bio potpun te da zahtjev nije podnesen valjano za cijelo tuženo razdoblje.
Osporavalo je i temelj tužbenog zahtjeva ističući da je tužitelj bio smješten shodno zakonskim odredbama, a prostornost zatvoreničke sobe je samo dio zakonskih prava naglašavajući da umanjena prostornost ćelija nije smišljena i ciljana na namjerno uskraćivanje prava zatvorenika.
Zbog svega navedenog Opštinsko državno odvjetništvo predložilo je tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.
Sud je djelomično odbacio tužbu za ona razdoblja u kojima prije tužbe zatvorenik nije podnio obavezan zahtjev za mirnim rješenjem spora, ali je utvrdio i da su u razdoblju odsluženja kazne tijekom 2010. i 2011. kršena njegova prava.
"Cijeneći dakle dužinu ovih povreda od ukupno 166 dana te njihovu narav i sadržaj i posljedice opisane skučenosti i ograničenih higijenskih uslova boravka, uvećano za dodatan osjećaj nelagode i straha uvijek iznova zbog nepravovremenog pristupa zdravstvenoj zaštiti, sud ocjenjuje da zbog ovih povreda tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 9.000 kuna", stoji u presudi.
Sud je prihvatio i tvrdnje tužitelja da se osjećao loše i jadno, odnosno da su mu protivpravnim uslovima u zatvoru nametnute prekomjerne duševne boli, za koje odgovara tuženik odnosno država.
