Maturant Stefan Jovanović iz Kragujevca u martu 2013. godine izašao je iz školskog dvorišta, sjeo u kafić preko puta gdje je trebalo da vidi svoju simpatiju i probudio se poslije 120 dana u bolničkom krevetu - bez sjećanja, nepokretan, skoro slijep, u pelenama.
Kobna sudbina
Tog 28. marta, dvije godine stariji mladić od Stefana, ušao je u kafić sakriven pod kapuljačom i mučki, s leđa, navalio da udara Stefana bejzbol palicom po glavi. Polomio mu je lobanju, nagnječio mozak. Ljekari koji su tada osvjetlali obraz svoje profesije rekli su kasnije da to što je Stefan preživio malo ko uspije.
Samo 12 sati prije napada Stefan je na svom Facebook profilu postavio rečenicu: "Moje vrijeme dolazi, dovoljno sam motivisan i želim da postanem broj jedan".
Sudbina je na najgori mogući način počela tog marta da iskušava Stefana.
Ovaj mladić u prvoj godini punoljetstva izdržao je bol kakvu mnogo ljudi ne osjeti za čitav život i pokazao hrabrost svojstvenu vojniku. Rehabilitacija koju je preživio praćena je urlanjem od bolova dok se istežu atrofirani mišići nogu, ali je prohodao. Sa 19 godina suočio se sa mrakom i strahom da neće progledati. Teško je govorio. Ali, poruka na Facebooku, pisana u vrijeme kada nije znao šta ga čeka, govorila je umjesto njega.
- Kada sada razmislim o svemu, kakav sam bio prije toga, žao mi bude… Padnem u depresiju, ali koji minut samo, ne ostajem tamo duže. U lošijim danima, kada hodam teško, kao pijan, čujem kako moj otac hukće, žali što danas drugi voze motore, a ja ne mogu, samo ih gledam. Okrenem se ka njemu i kažem mu: "Jao, Nebojša, samo hukćeš, pa šta ti je, živ čovjek može sve" - kaže Stefan Jovanović danas.
Stao na noge
Njegovi roditelji, Mira i Nebojša, danas ne žele da se sjećaju svega što su kao roditelji prevalili preko leđa. Žele da gledaju naprijed, onako kako ih Stefan uči. Želi da gleda i Stefan, da ponovo progleda u 22. godini.
- Stao je na noge. Borimo se sada za njegove oči, a ta borba nas košta više nego što sebi možemo da priuštimo. Moramo da nađemo novca za to. Tako nam je rekla naša nekadašnja komšinica Katarina, koju sam gledao kako raste. Ona je sada majka, živi u Kanadi i pokrenula je akciju da Stefanu omogućimo operaciju očiju - priča otac mladića, prenosi portal Telegraf.rs.
Objašnjava da je Stefan prije mjesec dana imao jednu operaciju u ruskom gradu Ufa, ali da ga čeka bar još nekoliko intervencija.
- Naš sin je poslije napada potpuno izgubio vid na desnom oku. Atrofirao mu je živac zbog otoka mozga. Na lijevom oku vidi samo u centralnom dijelu vidnog polja, ostalo je mutno. Prije mjesec dana išao je na operaciju desnog oka. Stefanu je ugrađen aloplant koji pomaže da se regeneriše očni nerv. Vid bi trebalo da mu se popravlja u narednih pet meseci. Sljedeća operacija lijevog oka treba da bude u aprilu naredne godine, a nakon toga Stefan će morati na još par intervencija. Samo ta prva operacija košta 5.000 eura, a ja koliko god radio, ne znam kako taj novac da stvorim - kaže glava kuće.
Dobri ljudi
Istini za volju, niko ne zna kako ovaj čovjek "stvara" novac za Stefanove operacije, lijekove, injekcije. Kako će porodica prikupiti novac za rehabilitaciju koja će Stefanu pomoći da bolje hoda i oslobodi se grča u mišićima lijeve ruke i noge, niko ne zna.
Zbog toga su dobri ljudi, kao i ranije, opet zbili redove. Za Stefanove oči ovaj put borbu je povela Kragujevčanka koja živi u Kanadi. Ona je pokrenula online "crowdfunding kampanju", u okviru koje će humani ljudi iz cijelog svijeta donacijama pomoći da se prikupe sredstva za operacije.
U slučaju da možete da donirate sredstva, posjetite stranicu OVDJE.
