Bivši američki diplomata i stručnjak za Balkan Džejms Huper (James Hooper) smatra da bi konačan sporazum Kosova i Srbije trebao, u pozitivnom smislu, promijeniti odnos Kosova sa SAD i EU. U intervjuu za Radio Slobodna Evropa on navodi da je reguliranje odnosa Kosova i Srbije važno za stabilnost regiona, ali da se u to treba uključiti i međunarodna zajednica.

Huper, međutim, naglašava da SAD danas nisu one Sjedinjene Američke Države koje su bile krajem ’90-ih godina.

On dodaje da, ukoliko Kosovo ne dobije stolicu u UN-u na osnovu konačnog briselskog sporazuma, male su šanse za postizanje sporazuma. Također, naglašava da kosovski predsjednik Hašim Tači treba dobro utvrditi može li Srbija spriječiti destruktivnu ulogu Rusije na Balkanu.

Predsjednici Kosova i Srbije Hašim Tači i Aleksandar Vučić su, i uz sumnje imaju li za to mandat ili ne, govorili o ideji o promjeni granice. Njihov naziv za to se razlikuje, za jednog je to "korekcija granice", za drugog "razgraničenje", ali u principu obojica govore o promjeni granica. Koliko su danas takve ideje opasne?

Želio bih upozoriti da narod Kosova ove razgovore treba procijeniti ''hladnom glavom'', jakim, ali kontroliranim nervima i bez emocija. Mislim da je važno da sačekamo rezultate ovih razgovora. Evo zašto.

Dok je ovo projektirano kao rasprava o granicama, bilo da se radi o delimitaciji, korekciji ili podjeli, ono što zaista jeste, to je rasprava o sporazumu koji bi trebao promijeniti odnos Kosova sa SAD i Evropom, i to u pozitivnom smislu, da poboljša odnose. Ne radi se samo o odnosima Kosova i Srbije. Prema tome, zaista želim poslati poruku da narod Kosova treba oprezno razmisliti o tome, jer se radi o budućim odnosima sa SAD i Evropom.

Mnogi kažu da se granica između Kosova i Srbije ne može promijeniti, a bez utjecaja na BiH i Makedoniju. Kakav rizik zapravo postoji od toga?

Mislim da postoji veliki rizik da će promjena granice između Kosova i Srbije moći utjecati na Bosnu i Makedoniju i zato je tako važno da se na ovo pitanje gleda iz jedne šire perspektive. Međunarodna zajednica treba biti uključena. Veoma je važno da međunarodna zajednica pokaže posvećenost rezultatu, tome o čemu će se postići dogovor. Možda dogovora i neće biti, ili će dogovor biti nešto manje od onoga o čemu se ljudi brinu. Ali, za stabilnost regiona veoma je važno da međunarodna zajednica na ovo pitanje gleda iz šire perspektive. Evropska unija i Sjedinjene Američke Države trebaju gledati na ove razgovore kao na restabilizaciju Balkana. Situacija u Bosni nije stabilna u više aspekata i uvijek postoji zabrinutost oko Makedonije. Međunarodna zajednica treba biti dio stabilizacije regionu i tome, djelimično, idu ovi razgovori, na indirektan način. To, također, treba predstavljati zabrinutost kosovskom rukovodstvu, tokom ovih razgovora i pregovora.

London i Berlin su jasno naglasili da su protiv bilo kakvog pomjeranja granice, Vašington je, pak, imao nešto mekšu poziciju, pozivajući obje strane na fleksibilnost i kreativnost. Kako gledate na to?

Mislim da Vašington sigurno ima drugačiji pogled na ovo pitanje od Berlina i Londona. Zato narod Kosova treba dobro shvatiti da Sjedinjene Američke Države danas nisu Sjedinjene Američke Države iz 1998.,1999. ili 2000. Situacija se promijenila. Koliko vidim, to ukazuje na poteškoće da Kosovo bude mala država u nestabilnom regionu. Ovih dana je veoma rizično za Kosovo da ide ka budućnosti sa susjedom kao što je neprijateljska Srbija. Ublažavanje tog neprijateljstva Srbije je važno za Kosovo.

Zapamtite da je put kojim je krenulo Kosovo u regionu ispunjen rupama. Prema tome, Kosovu je uvijek potreban dobar vozač. A sada se postavlja pitanje da li će narod Kosova da vjeruje svom rukovodstvu. Kada je u pitanju Tači, znam da je bilo kritika na lokalnom nivou, ali mislim da je on narodu Kosova pružio dobro rukovodstvo u međunarodnim pitanjima, prema tome narod Kosova treba to da ima na umu.

Iskreno, ideja o razmjeni teritorije, razgraničenju, ili čak o korekciji granice nije nešto novo i o tome već neko vrijeme govore zakonodavci, strani i domaći, različiti analitičari. Ono što je novo jeste da o tome govore najviši zvaničnici obje države. Zašto sada?

Jedan od razloga zašto su ljudi zabrinuti jeste zato što je region postepeno skliznuo u nestabilnost. Drugi razlog zabrinutosti, od onoga što sam čuo, jeste da Federika Mogerini (Federica Mogherini) završava mandat sljedeće godine i neki su rekli da ona želi da se postigne sporazum koji može da smatra svojim trofejom. Ambicije ljudi u međunarodnoj zajednici mogu utjecati na pojedince koji se bave ovim pitanjem i na pravac kojim razgovori idu. Prema tome, narod Kosova, a posebno Tači treba da bude posebno oprezan u tom aspektu, zato što tu možda i postoji istina da Mogerini želi da se pamti kao uspješna visoka predstavnica.

Ono što je za mene rizično jeste da osoba koja postiže uspjeh dok odlazi, odnosno postizanje sporazuma s nekim ko odlazi je teško, zato što je potrebno da u ovom slučaju Mogerini osigura da će se novi odnosi sprovesti onako kako su dogovoreni. Ukoliko se to postigne prije njenog odlaska, onda kakavog će utjecaja ona imati u budućnosti? Predsjednik Tači treba da se uvjeri da ukoliko bude potpisivanja sporazuma u koje je uključena i Mogerini, isto treba da podrazumijeva da će sporazum podržati Njemačka kancelarka ili ostali koji će tu biti duže od Mogerini. To treba da bude tako kako bi Tači imao kome da se obrati u slučaju da se jedan eventualni sporazum ne sprovede.

Zašto bi Vučić i Tači toliko riskirali? Oba predsjednika djeluju "usamljeno", unutar i van zemlje, u ovom njihovom zajedničkom poduhvatu.

Oni vide da Balkan ne može biti miran, situacija je dinamična. Oni su shvatili da se ne mogu nadati mirnoj situaciji. Želim da kažem da ne može očuvati status quo tako što se ništa ne čini. Ovo je dinamična situacija i jedini način da se postigne stabilnost u regionu je da se ide naprijed.

To može da se postigne odnosima između Kosova i Srbije i analizirajući ukoliko može da se stvori neki proces koji bi unaprijedio stvari. Oni će analizirati šta će biti sa Zajednicom općina sa srpskom većinom, koji se dio njihove historijske teritorije treba predati i kako će to sve utjecati. Svaka strana želi da postigne maksimalne ambicije, a da ne da ništa. To je recept za nestabilnost i povratak nasilja regionu u budućnosti. Jedna strana to treba da prevaziđe. Odnos Kosova i Srbije je najvažniji u regionu. Ne znam kakav će da bude posljednji rezultat, čak ne mislim da to znaju ni sami Tači i Vučić, tako da žele da testiraju posvećenost SAD i Evrope. Ali, mislim da je važno da se na to ne gleda kao na smetnju. Šta bih ja stavio u prvi plan, prije Bosne i Makedonije, je to da li će Kosovo da se učlani u UN. Ukoliko Kosovo, na osnovu sporazuma, ne bude dio ovog tijela, onda mislim da postoje male šanse da se postigne neki sporazum.

Ono što se krije u pozadini je Rusija, koja će, vjerovatno, svaku podjelu na Balkanu iskoristiti kao potvrdu svojih tvrdnji u Ukrajini (Krim), Moldaviji (Transnistria) i u vezi s raspadom gruzijskog regiona Abhazije, Južne Osjetije. Drugim riječima, hoće li primjer Kosova i Srbije, u slučaju razmjene teritorija, služiti kao presedan Moskvi za teritorijalni apetit?

Dobro pitanje, i imam sumnje da to Moskva želi dobiti iz ovog procesa, oni će pokušati da dobiju nešto od SAD u ovim razgovorima i nadam se da će SAD odbiti da se s tim slože. To je ono što Tači treba da vidi i utvrdi tokom ovih razgovora. On treba da utvrdi da li Srbija može spriječiti Rusiju i njenu destruktivnu i remetilačku ulogu, kao dio sporazuma Kosova i Srbije. Ukoliko Srbija to ne može ili ne želi da uradi, a što zapravo treba da bude ključna tačka u dijalogu između Tačija i Vučića, onda možemo da izgubimo šansu da postignemo sporazum sa Srbijom. Srbija treba da pokaže da je sposobna da ograniči kapacitete Rusije koji teže da destabiliziraju Balkan i situaciju između Srbije i Kosova.