ANALIZA

Nova strategija: Amerika stacionira vojnu bazu u zapadnoj Srbiji, blizu granice sa BiH, čime sprečava moguće otcjepljenje RS

Foreign Policy/B92

22.5.2019

Edvard P. Džozef (Edward P. Joseph) objavio je na sajtu časopisa "Foreign Policy" autorski tekst kao prijedlog "nove zapadne strategije" za Kosovo, po principu "štapa i šargarepe".

Džozef, koji je vanredni profesor američkog Univerziteta "John Hopkins", u tekstu tvrdi da je Srbiji za priznanje nezavisnosti Kosova, umjesto "kompenzacije", potrebno ponuditi "afirmaciju", odnosno značajne ustupke i finansijsku i vojnu pomoć SAD, a u slučaju da Aleksandar Vučić odbije ili sabotira novi pristup - "neprijatnu alternativu", odnosno "kaznu" u vidu jače podrške kosovskoj vojsci, angažmana na priznavanju nezavisnosti i uskraćivanja Srbiji razvojne pomoći iz EU.

Model Sjeverne Makedonije

Viši saradnik Škole za napredne međunarodne studije ovog poznatog univerziteta iz Baltimora se u tekstu pod naslovom "Srbiji potrebno kosovsko poštovanje, a ne zemlja" poziva prvo na Prespanski sporazum, postignut između Atine i Skoplja o uspostavljanju imena Sjeverna Makedonija, koji "uklanja sve prepreke budućnosti ispunjenoj poštovanjem i saradnjom između dva bivša protivnika", ističući ulogu grčkog premijera Aleksisa Ciprasa u "prevazilaženju decenija ogorčenosti" putem ovog "prijelomnog sporazuma", prenosi B92.

Džozef istovremeno podsjeća na izjavu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića datu javnom servisu 8. maja da ni po cijenu zbacivanja sa vlasti na ulici neće priznati Kosovo.

Američki profesor, koji je deset godina bio aktivan u regionu Balkana i na Kosovu bio tokom NATO bombardiranja 1999., konstatira da "Srbija i Kosovo i dalje ostaju zaglavljeni u međusobnoj netrpeljivosti" i navodi da je "upravo propao napor, koji je Evropska unija vodila, a SAD podržavale, za postizanje sporazuma o podjeli između predsjednika Srbije i Kosova, izazivajući nacionalističke stavove i kontraoptužbe".

Džozef navodi da su "iskorištavanjem divljaštava iz devedesetih godina prošlog stoljeća, članovi (kosovskog) parlamenta iz redova etničkih Albanaca optužili srpske snage za genocid, što je Beograd bijesno odbacio, nazivajući svoje protivnike u Prištini 'siledžijama' i 'kriminalcima'.

On ocjenjuje da "popunjavanje praznine oko politike vezane za Kosovo - najstarijeg sukoba u regionu koji i najviše uznemirava - pitanje koje se mora hitno riješiti".

- S klimavom Bosnom i Hercegovinom, Rusijom koja nastavlja da podstiče podjele i Evropom koja oklijeva, teški teret na Balkanu ponovo pada na SAD. Kako bi se oporavio od nedavnih zapadnih posrtanja, Vašington mora da izvuče srž onoga što je donijelo proboj oko Makedonije i primijeni ga na Kosovo - navodi Džozef.

Angažman Vašingtona

Džozef navodi da bi plan koji su Vučić i Tači zastupali, a koji on suštinski vidi kao razmjenu teritorija, dao podstrek centrifugalnim silama koje prijete da razbiju Bosnu i ponovo otvore pitanje granica širom regiona, zbog čega je, kaže Džozef, njemačka kancelarka Angela Merkel torpedirala plan podjele na regionalnom samitu u Berlinu krajem prošlog mjeseca.

On istovremeno primjećuje da ni Merkel niti bilo koji drugi lider nisu iznijeli alternativu.

- Francuska planira da u julu bude domaćin još jednih pregovora na visokom nivou. Ali, osnova za nastavak dijaloga po pitanju Kosova ostaje nejasna - osim u slučaju jedne novine: I Vučić i Tači su zatražili američko angažiranje na visokom nivou - tvrdi Džozef.

Upravo to, kaže Džozef,  "donosi premoć", a "Vašington bi, kao prvi korak, trebao zahtijevati od strana da odmah prekinu ciklus provokacija".

- Do sada se zapadna strategija u pogledu Kosova zasnivala na pogrešnoj pretpostavci: nečemu što je viđeno kao potreba da se predsjedniku Srbije kompenzira to što vodi zemlju kroz gubitak bivše pokrajine. Kompenzacija, koja vodi destabilizirajućoj logici ili podjeli, promašuje poentu... Podjela će Srbe ostaviti da se nose sa vječnom nepravdom, opterećujući njihove odnose sa Kosovom i drugim susjedima - tvrdi Džozef, navodeći da Srbi vide Kosovo kao "neopisivo srce i dušu srpske nacije".

On smatra da kao "u slučaju Makedonije, rješenje kosovskog problema leži u priznanju u punom smislu te riječi".

- Kako bi se omogućilo da Srbija prizna nezavisno Kosovo u okviru sadašnjih granica - što je jedini stabilizirajući ishod - Kosovo mora priznati legitimitet srpske tvrdnje. To znači zamjenu 'kompenzacije Srbije' suprotnim ciljem: afirmacijom Srbije. Nova zapadna strategija imat će za cilj da očuva, poštuje i učini dostojnom održivu srpsku vezu sa Kosovom, u kontekstu punog, međusobnog priznanja - navodi Džozef.

On piše da će, "umjesto odsjecanja sjevernog dijela zemlje u zaludnom pokušaju da se Srbi utješe, nova strategija učiniti stalnim srpsko prisustvo na Kosovu - u obliku koji je u skladu sa suverenitetom i funkcionalnošću države".

- Naprimjer, kosovski ustav koji je nametnula međunarodna zajednica iziskuje od Prištine da štiti srpske pravoslavne lokacije, što je obaveza koja bi odmah nestala u slučaju sheme podjele. Prema novoj strategiji, Priština bi predala potpuni suverenitet nad ovim lokacijama Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Kako bi se osiguralo da se lokacije koriste na odgovarajući način i kako ne bi postale zapaljive tačke, strane bi se dogovorile o obavezujućem ovlaštenju generalnog sekretara OSCE-a u Evropi (prihvaćene treće strane) za rješavanje bilo kakvih sporova - navodi američki profesor.

On dalje piše da će, "kako bi se preoblikovali narativi međusobnih optužbi vezanih za prošlost, sporazum kopirao model koji su stvorile Grčka i Sjeverna Makedonija".

- Uz snažnu međunarodnu podršku, Srbija i Kosovo bi uspostavili 'Zajednički stručni komitet', kao i u slučaju sporazuma između Atine i Skoplja, čije bi zaduženje bilo da donese 'objektivne interpretacije događaja' zasnovane na 'autentičnim... dokazanim izvorima' - navodi Džozef.

On spominje i "Zajednički centar mira i historije" koji bi imao "službeni status i bio na istaknutim mjestima i u Prištini i u Beogradu, gdje bi se zastave obje zemlje vihorile", a "paralelni pristup bi se pozabavio snažnom željom za pravdom u obje zemlje", dok bi "SAD i EU iznijele detaljni okvir za Srbiju i Kosovo kako bi i jedni i drugi procesuirali poznate (i manje poznate) počinioce zločina protiv druge zajednice".

Džozef smatra da "SAD, koje su bile na čelu odlučne NATO zračne kampanje protiv Srbije 1999., treba da obave sopstveni posao koji se tiče prošlosti".

On vjeruje da se "ispod srpskog bijesa prema SAD krije privrženost", podsjećajući da je prošle godine u američkom Kongresu obilježena stogodišnjica "izuzetnog iskazivanja prijateljstva - dana u kojem su se tokom Prvog svjetskog rata srpska i američka zastava zajedno vihorile nad Bijelom kućom".

- Vašington bi mogao da iskoristi moć simbola kao dodatak svojoj diplomatiji u pogledu Kosova. Pentagon bi mogao da teži dugoročnom raspoređivanju američkih trupa na fiksnoj lokaciji u Srbiji. Prvobitno bi bio raspoređen kontingent inžinjera Vojske SAD čija bi misija bila da sarađuju sa srpskim kolegama na obnavljanju uništene infrastrukture, počevši od uništene zgrade Ministarstva odbrane - piše Džozef.

Baza u blizini BiH

On smatra da bi "idealna lokacija za američku bazu bile Ponikve, vojna lokacija u zapadnoj Srbiji, koju je NATO također gađao", pošto se "nalazi blizu bosanske granice", pa bi to "posebno u Republici Srpskoj, željnoj odvajanja, bio signal američke posvećenosti teritorijalnom integritetu Bosne".

- Osim simbolike, Vašington bi Beogradu ponudio i značajno unapređenje vojnih i civilnih odnosa, potencijalno na nivou strateškog partnerstva. Uporedo s investicijom SAD u sferi odbrane, EU bi ponudila Srbiji i Kosovu izdašni paket razvoja, koji bi bio u skladu sa ciljem koegzistencije između dvije zemlje. Ovaj plan bi pružio novu perspektivu Srbima na sjeveru željnom odvajanja, ali bi se izbjeglo stvaranje bilo kakve proto-države poput Republike Srpske u Bosni i Hercegovini. Preostali skromni ekonomski interesi Srbije na Kosovu bi bili zaštićeni - navodi američki profesor.

On piše da će "cjelokupni pristup ponovnog i trajnog potvrđivanja vezanosti Srba za Kosovo i predavanja suvereniteta Srpskoj pravoslavnoj crkvi izazvati urlike opozicije među Albancima", ali ocjenjuje da je "ipak, Kosovo u slaboj poziciji da odbije svog američkog patrona kojeg i dalje voli, ukoliko Vašington bude sugerirao da Priština ispregovara takav sporazum".

Ukoliko Vučić odbije ili sabotira takav pristup, kaže Džozef, Vašington treba da ima spremnu "neprijatnu alternativu".

- Vučićev izbor će biti ili da pregovara o časnom rješenju koje vodi Srbiju ka EU do 2025. ili da gleda kako SAD i ključne evropske prijestonice predstavljaju ''Kosovo 2025'', intenzivan, transatlantski napor na izgradnji države. Umjesto da Ministarstvo odbrane Srbije ostvari specijalan, potencijalno unosan odnos sa Pentagonom, ta privilegija bi otišla Kosovu - navodi Džozef.

On piše da bi, "koristeći premoć koju ima u NATO, Vašington pritisnuo saveznike da pojačaju podršku žutokljunoj kosovskoj vojsci i zatražio od Alijanse da učini isto".

- Ministarstvo odbrane SAD bi postavilo specijalnog izaslanika za ubrzavanje razvoja kosovskih snaga. Stejt department bi postavio specijalnog izaslanika za pitanje priznanja Kosova, koji bi obavezao evropske zemlje koje priznaju Kosovo da se pridruže SAD u globalnim naporima za povećanje bilateralnih i multilateralnih priznanja Kosova. Izdašna pomoć za razvoj iz EU koju Srbija i Kosovo dijele bi umjesto toga išla samo Kosovu - navodi američki profesor.

Džozef piše da bi se Vučić, iz uloge "faktora stabilnosti", našao u ulozi još jednog za Zapad "zamjenjivog, problematičnog balkanskog političara".

On zaključuje da bi "Vučiću bilo pametno da iz osnova ponovo promisli o sopstvenom pristupu Kosovu" i tvrdi da je "istina da Kosova kakvo su Srbi nekada znali - pokrajina koja je odgovarala srpskim gospodarima - odavno nema", ali da "srpska historija neće blagonaklono gledati na lidera koji se odrekao polaganja prava Srbije na cjelokupno mitološko otadžbinsko Kosovo zbog nekoliko nevažnih općina".

Za Beograd je bolje, zaključuje Džozef, da, uz vodstvo SAD i pomoć EU, dođe do ovakvog dogovora koji bi očuvao sponu Srba s Kosovom, a bez tereta da njime vladaju.

- Sporazum u skladu s ovim linijama zaštitit će Vučića od bastiona srpskog reakcionarnog nacionalizma i ispuniti osnovnu želju većine građana na Kosovu - da dostojanstveno krenu dalje - piše Džozef.

On je, inače, već za "Foreign Policy" pisao na temu Kosova, pa je tako početkom prošle godine u autorskom tekstu "Ubistvo bi moglo da bude baš ono što je Kosovu bilo potrebno" iznio stav da bi ubistvo Olivera Ivanovića u Kosovskoj Mitrovici "moglo biti podsticaj za trajni mir na Kosovu", uz tvrdnju da Beograd tvrdoglavo i dalje gaji iluziju da može odvojiti sjever od "svoje bivše, otcjepljene pokrajine".

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.