Još jedna srpsko-ruska vojna vježba dobro je došla režimskim medijima, naročito tabloidima, da zagrme jače nego slavno rusko naoružanje, sistem S-400: "Mnogo smo jaki: Srpski oficiri obučeni za S-400”, "Ruski šamar Zapadu: Panika u NATO-u zbog S-400 u Srbiji!”, "Vojna vježba "Slovensko bratstvo" digla uzbunu na Zapadu”… samo su neki od naslova, piše "Deutsche Welle".

Dakle, po ko zna koji put, u javnosti se stvarao dojam o dominantnoj vojnoj saradnji s Rusijom. Činjenice, međutim, govore drugačije: NATO zemlje daleko više vojno pomažu Srbiji, Vojska Srbije daleko češće sudjeluje u partnerstvima i u vojnim vježbama s NATO-om, a država Srbija je potpisala više bilateralnih i multilateralnih sporazuma s NATO-om nego s Rusijom. Zbog toga se, logično, postavlja pitanje šta je poanta takve "sigurnosne politike” Srbije.

Činjenice o donacijama

Ovogodišnje istraživanje Instituta za evropske poslove pokazalo je da je Srbija, recimo, u 2018. godini uvjerljivo najviše vojnih donacija primila od Sjedinjenih Američkih Država, oko 2,375 miliona eura od ukupno nešto više od dva i po miliona eura. Rusija je među pet najmanjih donatora. Vojska Srbije je između 2012. i 2018. sudjelovala u 11 međunarodnih vojnih vježbi s NATO-om, kao i u 98 vojnih vježbi s državama članicama, pokazalo je isto istraživanje. Uprkos ovim konkretnim brojkama, čak 84 posto ispitanih građana protivi se ulasku Srbije u NATO.

Nikola Lunić, izvršni direktor Vijeća za strateške politike, kaže za DW da se jedina prava vojna donacija Ruske Federacije ostvarila u vidu deset oklopnih borbenih vozila, čija je vrijednost skoro 150.000 dolara, dok je, recimo, samo donacija SAD od 40 vozila Humvee bila vrijedna 7,5 miliona dolara.

- A kad pitate nekog običnog čovjeka, svi su čuli za rusku donaciju, a potpuno su neinformirani o Humveejima. Mi od Ruske Federacije dobivamo zastarjela vozila koja izbacuju iz upotrebe i, umjesto da ih rashoduju, oni ih daju kao donaciju nekoj trećoj zemlji. Potrebna nam je edukacija stanovišta u sigurnosnom smislu, a posebno mladih - kaže Lunić.

Šizofrena situacija

General zrakoplovstva u mirovni Sreto Malinović za DW ocjenjuje da srpski politički vrh proizvodi „šizofrenu" situaciju. 

- Daje se lijevi žmigavac, a skreće se desno... To su predizborni politikantski potezi ili se ja bar iskreno nadam da je tako. Jer, pregovori s EU, a potom i članstvo, podrazumijevaju i jedinstven sigurnosni okvir. Oni, navodno, vode prozapadnu politiku, a s druge strane, prave rusofilsko javno mnijenje. Jedno se govori, drugo se radi, treće se misli - navodi Malinović. 

On se pita ko je platio da se ruski sistem S-400 doveze u Srbiju na vojnu vježbu na kojoj je, praktično, služio kao maketa, jer svakako nije mogao biti upotrijebljen. 

- To su sve stvari koje koštaju i koje država plaća - upozorava Malinović.

Sličnu stvar primjećuje Nikola Lunić, koji navodi da nigdje u Srbiji ne postoji poligon za takve vježbe protuzračne odbrane nego Vojska Srbije po potrebi odlazi u Bugarsku kako bi ispaljivala rakete. 

- A oni nam dovode S-400 u Srbiju! To je, očito, politička promocija i ulazak u predizbornu kampanju kako bi vatrenim nacionalistima dali dodatno gorivo u svojim teorijama izabranog naroda i izabrane države - kaže Lunić.

Loše i za region

Vojni analitičar Vlade Radulović kaže za DW da, bez obzira na to što se u posljednje vrijeme osjeća izvjesna stagnacija u saradnji Srbije s NATO-om, ostaje činjenica da je ta saradnja i dalje znatno intenzivnija nego s Ruskom Federacijom.

- Ipak, uporno se kroz propagandu stvara percepcija da najviše  sarađujemo s Rusijom. Ključni moment za stvaranje takvog dojma u javnosti bila je priča o poklonu aviona MiG 29, koje ćemo mi kasnije lijepo platiti, službeno 185 miliona, iako za sada još ne znamo kakav će biti stepen modernizacije tih aviona - navodi Radulović i dodaje da s druge strane stoji činjenica da je Srbija od NATO-a primila na desetine miliona dolara različitih vrsta donacija i pomoći.

Nikola Lunić upozorava da tako nanose ogromnu štetu, i to ne samo Srbiji nego cijeloj regiji. 

- Čak i Nikita Bondarev (s ruskog Instituta za strateške studije), govoreći o ruskoj percepciji i ruskoj "mekoj moći", eksplicitno navodi da Rusija promatra naše lokalne čelnike u kontekstu ruskih interesa. Ali, Srbi nisu naučili razdvajati emocije od interesa. Pa tako Vulin određuje nacionalne vrijednosti i nacionalne ciljeve. On je rekao kako NATO predstavlja saradnju i interes, a ODKB emotivni odabir. To su velike prepreke za normalizaciju odnosa u regiji i za sporazum s Kosovom - upozorava Lunić.

Takvo igranje sigurnosnim pitanjima može, međutim, biti i opasno.

- Naspram svoje pozicije, naspram svoje uloge koja je u globalnim kretanjima toliko minimalna da nas niko ne primjećuje, mi udaranjem u bubanj možemo izazvati nešto što bi nas vratilo još 50 godina unazad. A pričamo o tome da smo faktor stabilnosti u regiji. Kakav smo mi faktor stabilnosti kad smo izvoznici retorike nestabilnosti, koja konfrontira, koja nas svađa sa susjedima - upozorava Sreto Malinović.