Ako Beograd i Priština mogu da se dogovore oko susreta tet-a-tet, možda bi bilo moguće da pronađu istinski kompromis, koji bi bio povoljan po obje strane. Mogu da počnu time što će shvatiti da obje strane moraju da se odreknu nečega vrijednog i da će biti ''nezadovoljnika'' i u Srbiji i na Kosovu koji neće pristati ni na kakav predloženi kompromis. Takvi moraju da budu skrajnuti i suzdržani, piše u tekstu za novi ''Nedeljnik'' Stiven Mejer (Steven Meyer), bivši šef CIA-e za Balkan.

On navodi da bi suština predloženog kompromisa “mogla biti nešto poput ovoga”:

- Međunarodna granica trebala bi biti iscrtana na rijeci Ibar. Sve na sjeveru pripada Srbiji, a sve južno pripada Kosovu. Većina Srba na Kosovu živi južno od Ibra, tako da bi oni Srbi koji ne žele da ostanu pod kontrolom Kosova mogli da se presele sjeverno od Ibra, što bi organizirali i platili Ujedinjeni narodi, OEBS, EU ili neka kombinacija ova tri činioca. Isto tako, svi Kosovari sa sjevera koji ne žele živjeti pod srpskom kontrolom mogli bi da se presele na jug, na isti način kao i Srbi. 

Mejer piše da bi UN, OEBS, EU, ili svi oni po dogovoru, uspostavili mehanizam koji bi periodično provjeravao stanje stvari u preostalim srpskim zajednicama na jugu i kosovarskim zajednicama na sjeveru, kako bi se postarali da oni nisu ni na koji način diskriminirani.

Mejer piše i da bi u duhu pravog kompromisa i pomirenja, također, bilo razumno da se “dozvole referendumi u Preševskoj dolini, kako bi se vidjelo da li oni žele da se ujedine s Kosovom, kao i u Republici Srpskoj, kako bi se vidjelo da li oni žele da se ujedine sa Srbijom”.

- Naravno, svako ujedinjenje zavisilo bi od referenduma koji bi, također, bili organizirani na Kosovu i u Srbiji - piše, između ostalog, Mejer.