REGION Profesor smatra da je lavina napada na ovu državu jedini govor koji nude

Radonjić: Klone li Crna Gora sada, pitanje je kad će se ponovo uspraviti

Nastoje da, uz logistiku stranih država i njihovih građana, stvore utisak o molebanskim litijama po Crnoj Gori kao o silnoj, ogromnoj, neukrotivoj i nepobjedivoj krstaškoj vojsci, predvođenoj samim “kosovskim legionarima”

Avaz.ba

Radovan Radonjić

Foto: Printscreen


Profesor doktor Radovan Radonjić smatra da je lavina napada na Crnu Goru jedini govor koji nude “bogoljubivi” molebanski litijaši, a da su puni prevara, zlih namjera prema toj državi, licemjerja i oholosti kakvu ovi prostori ne poznaju.

- Oni umišljaju da su Božiji ljudi, za koje ne važe zemaljski zakoni, a ne grupa za pritisak koja ne priznaje državu, ne poštuje njene zakone i hoće iz nadustavne pozicije da diktira šta suverena država Crna Gora ima pravo, a šta ne, pri čemu mnogi od njih nisu ni vjernici ni njeni građani. Pokušavaju da uvjere građane Crne Gore i važne međunarodne adrese da je Srpska pravoslavna crkva osam stotina godina prisutna u našoj državi, koju je stvorila skupa s njenom kulturno-historijskom baštinom, a pri tome ne pružaju nijedan dokaz. Da su prije AB revolucije bilo kad i u bilo kom svojstvu bili u Crnoj Gori, s obzirom na to da je vjerska organizacija pod nazivom Srpska pravoslavna crkva stvorena tek dekretom kralja Aleksandra Karađorđevića 17. juna 1920. godine, pa ni tada kao pravoslavna crkva Srbije, već kao vjerska zajednica jugoslavenskih pravoslavaca, da su za vrijeme NOB-a bili uglavnom saradnici okupatora koji su rušili, a ne gradili Crnu Goru, da su u vrijeme druge Jugoslavije bili na samoj društvenoj margini, ali ne zato što je “komunizam zabranjivao religiju”, već zbog kvinslinške hipoteke koju su imali, da su poslije AB revolucije istjerali Crnogorce iz njihovih crkava, a ove u ime tobožnje opravke i restauracije teško devastirali - poručuje Radonjić. 

Dodaje kako nastoje da ikonografijom i retorikom prikriju činjenicu da najveći broj njih ili ne smatra sebe građanima Crne Gore ili nisu građani Crne Gore, zbog čega i nastoje da svoj navodni problem rješavaju vaninstitucionalnim putem i sredstvima i time još više i očiglednije omalovaže, naruže i, koliko mogu, iznutra potkopaju temelje ove zemlje.

Nastoje da, uz logistiku stranih država i njihovih građana, stvore utisak o molebanskim litijama po Crnoj Gori kao o silnoj, ogromnoj, neukrotivoj i nepobjedivoj krstaškoj vojsci, predvođenoj samim “kosovskim legionarima”, pred kojom Crnoj Gori ne preostaje ništa drugo do da pognute glave kapitulira i baci joj pod noge sav svoj historijski ugled i međunarodni prestiž, svoj ponos i svoju neukaljanu čast, sretna što joj je pripalo da bude njihova i da njima služi - poručio je Radonjić. 

Smatra kako se Đukanović, rekavši: "Onaj ko izvadi mač iz korica, mora znati kako taj mač da vrati”, poslužio jednom poznatom sentencom iz Svetog pisma.

- Za nehrišćane, a nadajmo se da njih među molebanskim litijašima i njihovim sponzorima nema, riječi predsjednika Đukanovića znače: Bilo bi dobro da svako ko misli da ima “neraščišćene račune” sa Crnom Gorom, razmisli o dvije stvari: onoj da li je i koliko u nečemu što je njegovo pravo stvarno oštećen od strane Crne Gore tako da mu nema druge no da štetu namiri; i onoj da se sve štete u Crnoj Gori ne namiruju pravom jačim od državnog niti putem koji izlazi iz njenih ustavnih i zakonskih okvira. U protivnom, ulazi se u zonu bezakonja, a ono se u normalnim državama ne trpi. Dakako, pri tome valja imati u vidu da je Crna Gora, takva kakva je uprkos pokušajima mnogih i svana i iznutra da je prikažu kao provizorij, “fildžan-državu" ili “statističku grešku” sasvim normalna država. I da se s njom ne treba igrati. Drugim riječima, varaju se oni koji misle da zato što je mala obimom i ponekad ne baš dovoljno apriorno budna prema prevarantima raznih “fela” i “kalibara”, mogu s njom lako. Bar utoliko što s nje niko do sada nije ponio ni slavu ni poštenje - kaže Radonjić.

Izazovi s kojima se Crna Gora danas suočava jesu, dodaje, veliki i, na momente, možda čak i dramatični.

- Niti ih je moguće sažeti u samo jedan ili dva, niti bilo koji spada u lako ili “jednokratno” rješive. Takav slučaj je, van svake sumnje, i sa problemom što se javio povodom usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Ovo, uprkos tome što je taj zakon sam po sebi, ne samo na prvi pogled, sasvim jasan i čist kao suza. Problem je, međutim, što ni SPC u Crnoj Gori ni njeni vanjski sponzori, nemajući druge izgovore za završni napad na ovu zemlju sa ciljem da pokore i onaj njen dio koji još ne kontroliraju, pokušavaju da razlog za to nađu u ovom zakonu. Odlučnost koju Crna Gora pokazuje u nastojanju da kao suverena država o svome dobru misli na svoj način, snažno demonstriranu na primjeru ovog zakona, navela je njene vanjske dušebrižnike na razmišljanje da, ako propuste ovu priliku da ostvare svoje namjere u pogledu Crne Gore, drugu, vjerovatno, neće imati. I nisu sasvim u krivu. Doduše, to “sad ili nikad” dobrim dijelom važi i za Crnu Goru. Klone li sada, pitanje je kad će se ponovo uspraviti. A ako do toga jednom i dođe, neće se uspravljati ni Crna Gora ni Crnogorci. Naprosto njih tada neće biti - kazao je profesor Radonjić.

NA VRH

Podijeli članak na