DESTRUKTIVNA POLITIKA

Borisav Jović bio je Miloševićeva desna ruka i ključna ličnost u pripremi rata i raspada Jugoslavije

Historičar Milivoj Bešlin ističe da on svoj angažman nije krio, kao i da je s godinama "bivao samo radikalniji u interpretaciji i svoje uloge i odbrani jedne destruktivne i isključive politike koja je vodila u rat i konflikte širokih razmjera"

N. Aj. / Novosti

Borisav Jović

Foto: Arhiv


Borisav Jović, nekadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ, koji je preminuo prije nekoliko dana, ubuduće će ležati u Aleji zaslužnih građana u Beogradu zajedno sa Ivom Andrićem, Brankom Ćopićem, Zoranom Radmilovićem, Danilom Kišom, Duškom Radovićem i drugim velikanima, piše portal Novosti.

Njegove se zasluge, istina, pomalo razlikuju od nabrojanih "komšija" u Aleji. Jović je imao destruktivniju ulogu, prije svega onu u pripremi ratova i raspadu Jugoslavije na čijem čelu je, kao predsjednik Predsjedništva SFRJ, bio od 15. maja 1990. do 15. maja 1991. Do kraja života objavljivao je knjige o raspadu države.

Vrijeme najvećih pokolja

Historičar Milivoj Bešlin ističe da on svoj angažman nije krio, kao i da je s godinama "bivao samo radikalniji u interpretaciji i svoje uloge i odbrani jedne destruktivne i isključive politike koja je vodila u rat i konflikte širokih razmjera".

- U pripremi ratova na samom kraju 1980-ih i početkom 1990-ih Jović u svom dnevniku zapisuje da je djelovala svojevrsna šestorka koju su uz njega i Slobodana Miloševića sačinjavali i generali Blagoje Adžić i Veljko Kadijević, kao i crnogorski član saveznog predsjedništva Branko Kostić i predsjednik Crne Gore Momir Bulatović. Iako je jasno da je Milošević ključna ličnost, u tim prijelomnim godinama do početka rata i u prvim ratnim mjesecima 1991. i Jović je i prema svojoj funkciji, člana Predsjedništva SFRJ iz Srbije i u jednom trenutku predsjednika institucije kolektivnog šefa države, ključna ličnost. O njegovoj važnosti govori i činjenica da je Milošević njemu prepustio tokom 1991. i 1992. funkciju šefa svoje partije, SPS-a. Iako je izbjegao sudove za ratne zločine, jer u vrijeme najvećih pokolja nije imao formalne državne funkcije, njegova uloga u pripremi rata i razbijanju Jugoslavije je ogromna i pred historijom je neće izbjeći - rekao je Bešlin za „Novosti“.

U međuvremenu će historija u Srbiji Jovića pamtiti isključivo kao nekog ko je 1991. izveo tenkove na beogradske ulice tokom devetomartovskih demonstracija. O ulozi u raspadu Jugoslavije malo je riječi. A to govori o Srbiji danas, koja se gotovo nije odmakla od Srbije 1990-ih.

Direktno u rat

- Danas kada čitate sve te dokumente i svjedočenja Jovića, vidite lako da se model po kome je Milošević režim uspostavljen i po kome je djelovao vrlo malo promijenio. I tada je tražen jak lider, pričano je o slaboj Srbiji pod prethodnim vladama, snaga države nije bila u zakonitosti ili čvrstini institucija, već u režimu lične vlasti, a samo takva Srbija je predstavljana kao garant zaštite, navodno, ugroženih Srba u regionu. Tako je otvoreno takozvano srpsko pitanje, ne kao demokratsko nego kao teritorijalno i tako se otišlo direktno u rat, jer je pitanje teritorija – pitanje granica. Sve procese koje danas gledamo u Vučićevoj Srbiji možete vrlo lijepo da iščitate u knjigama Borisava Jovića i da ih prepoznate i krajem 1980-ih i početkom 1990-ih - zaključio je Bešlin.

NA VRH

Podijeli članak na