Desetljećima je Jaser Arafat Palestincima predstavljao simbol borbe za nezavisnost, a deset godina nakon njegove smrti i dalje je nacionalni heroj za palestinski narod koji još uvijek očekuje svoju državu, piše France presse.

Kada je umro 11. novembra 2004. godine, bio je predsjednik Palestinske samouprave s vrlo nejasnim statusom.

Deset godina kasnije, njegov nasljednik Mahmud Abas dobio je u UN-u status promatrača. Ali činjenično, Palestinci i dalje čekaju državu, 66 godina nakon utemeljenja Izraela.

Arafat je "nacionalni simbol jer nikad nije abdicirao i posvetio je život" borbi za nezavisnu državu, ocjenjuje Nathan Brown iz centra Carnegie.

Do posljednjih dana, u svom opkoljenom glavnom štabu u Ramali, gdje su mu izraelski buldožeri bili pod prozorima, on je prkosio. Zbog toga se palestinska stvar identificira upravo s Jaserom Arafatom, kaže Karim Bitar s Instituta za međunarodne i strateške odnose.

- Njegova pobjeda je u tome što je uspio Palestinu od humanitarnog pitanja pretvoriti u nacionalno, kaže Xavier Abou Eid, glasnogovornik PLO-a, pokreta koji je Arafat utemeljio i vodio sve do svoje smrti.

Iako je PLO vodio oružanu borbu, Arafat se 1974. godine prvi put dramatično pojavio u Ujedinjenim narodima, nudeći mirno rješenje, te je rekao: "Danas sam došao s maslinovom grančicom i s puškom borca za slobodu. Ne dopustite da mi maslinova grančica padne iz ruke". Govor je bio prekretnica u naporima Palestinaca da se izbore za međunarodno priznanje svojih težnji.

Optuživan za terorizam od strane Izraela, protjeran iz Jordana 1970. i iz Libanona 1982., Arafat se tek nakon sporazuma iz Osla vraća iz egzila, piše Index.

Sporazumi potpisani 1993. bili su iznimno važan trenutak u palestinsko-izraelskom sukobu. Bio je to prvi izravan sporazum između Izraela i palestinskih političkih predstavnika, zamišljen kao okvir budućih odnosa između Izraela i eventualne Palestinske države, kada se riješe sva neriješena pitanja konačnog statusa dviju država.