SAD i Sovjetski Savez bili su opasno blizu odlaska u rat u decembru 1983., pokazuje pronađeni izvještaj, a u eri Hladnog rata američki sigurnosni aparat propustio je mnoge znakove upozorenja.

Godine 1983. sovjetski “panični rat” bio je jedna od najkontroverznijih epizoda Hladnog rata. Sada konačno znamo da je to bio jedan od opasnijih događaja, zahvaljujući izvještaju  iz februara 1990. godine koje je objavljeno ove sedmice u arhivu nacionalne sigurnosti na Univerzitetu George Washington nakon 12-godišnje borbe za slobodu informacija, pišeBusiness Insider,a prenosi Telegram.hr.

Panični rat među Sovjetima potaknula je američka vojska velikom vojnom vježbom u zapadnoj Evropi pod nazivom Able Archer (Spremni strijelac) za koju su, kako se ispostavilo, Sovjeti vjerovali da je riječ o pripremi za rat. Kao odgovor na to mobilizirani su sovjetski vojnici.

Pogoršani odnosi

Odnosi SAD-a i SSSR-a definitivno su pogoršani ranih 80-ih, a od tada su stručnjaci raspravljali koliko su blizu ponora i stvarnog sukoba velike sile došle za vrijeme Able Archera.

Da li su Sovjeti stvarno vjerovali da je Able Archer priprema za preventivni udar? Je li intenziviranje retorike sovjetskih lidera bilo samo za domaću unutarašnju političku upotrebu, ili je to bio odraz stvarnih strahova? Je li sovjetska vojna mobilizacija 1983. zamišljena kao unutarašnja i vanjska politička poruka ili kao iskrena priprema za rat?

Sovjetska hidrogenska bomba

Najvažnije pitanje jest da li bi Sovjeti udarili prvi – i jesu li uvjeti za njihov prvi napad bili ispunjeni tokom Able Archera?

Sada imamo neke odgovore.

Able Archer

Dana 24.novembra, arhiv nacionalne sigurnosti objavio je izvještaj predsjednika savjetodavnog odbora za strane obavještajne službe o ratnoj panici. Studija iz 1990. otkriva kako je američki obavještajni aparat imao konačnu riječ o tome koliko je svijet došao blizu rata 1983. godine, te koliko su američki dužnosnici bili svjesni kakvo je pravo stanje stvari.

Zaključci tog izvještaja su zastrašujući. Ispada da su Sovjeti vjerovali kako je SAD želio lansirati prvi nuklearni udar. SAD je bio žrtva dvostruke zabune – nisu vjerovali kako se Sovjeti zaista spremaju za rat, dijelom zato što nisu mislili da Sovjeti ne vjeruju da SAD želi lansirati prvi nuklearni napad. Kao rezultat toga, američki vojni i obavještajni dužnosnici koji su donosili odluke nisu vjerovali da će se bilo što neobično dogoditi za vrijeme Able Archera.

Prema glavnim zaključcima izvješća, nisu mogli biti više u krivu. Sovjetsko vodstvo i obavještajne agencije pretpostavljale su da SAD planira ući u borbu i pobijediti u nuklearnom ratu. U ranim 80-ima, kao odgovor na američku nuklearno modernizaciju pogona, sovjetski analitičari su smatrali da SAD namjerava iskoristiti nove generacije balističkih raketa kao sredstvo za prvi napad. Sovjeti su također izračunali kako se odluka NATO-a o postavljanju 600 krstarećih raketa Pershing IIs još jedan korak prema sposobnosti za prvi napad.

Dokumentirani sovjetski strah

Izvještaj dokumentira kako taj sovjetski strah da će Amerikanci udariti prvi. 1981. KGB je formalno poslao upute za praćenje mogućih ratnih priprema NATO-a, ističući kako je od posebnog značaja otkriti “konkretne planove i mjere povezane s njihovim pripremama za iznenadni nuklearni raketni napad na SSSR i druge sovjetske zemlje.”

U izvještaju stoji kako su se “šefovi KGB-a činili uvjereni da su ratni planovi SAD-a bili pravi”.

Sovjetski nuklearni test

“KGB-ov službenici složili su se da bi Sjedinjene Države mogle pokrenuti nuklearni napad ako postignu razinu ukupne snage znatno veću od Sovjetskog saveza. I mnogi su se složili da događaji vode u tom smjeru”, stoji u izvješću.

Fundamentalno nerazumijevanje

U stvarnosti, SAD nikada nije razmišljao o prvom udaru. Jedan od zabrinjavajućih aspekata incidenta Able Archera, prema izvještaju jest to “sovjetski lideri, uprkos našem otvorenom društvu, mogu biti u stanju fundamentalno nerazumijevanje američke strateške motive”.

Sovjeti su shvatili da postali slabiji i pomislili da bi vjerovatno izgubili nuklearni rat za koji su vjerovali da SAD sprema. Nakon što su Sovjeti počeli razmišljati u smislu nuklearnog rata, počeli su shvaćati da ne postoji mnogo šansi za pobjedu.

“Zajednička briga sovjetske domaće situacije, kao i kontrole Moskve nad istočnom Evropom, bilo je pogoršavanje i daljnje slabljenje sovjetskih sposobnosti da se takmiče s SAD-om”, stoji u izvještaju. Moskva se u naizgled slabijoj poziciji našla iz niza razloga, uključujući i privredno usporavanje, te političke nemire koji su se pojavljivali u Poljskoj i intervenciju u Afganistanu.

Posebni sovjetski sistem

Zanimljivo, u izvješću se opisuje sovjetski računalni sustem koji analizira hiljade strateških varijabili za određivanje snage SSSR-a u odnosu prema SAD-u. Sovjetsko vodstvo je navodno trebalo razmotriti preventivni nuklearni napad ako bi sovjetska snaga pala na 40 posto ili manje od američke snage. Ta je razina bila oko 45 posto uoči Able Archera.

Kao što pokazuje grafikon iz izvještaja, Sovjeti su vjerovali da se sposobnost njihovih snaga i snaga SAD-a sve više razdvajaju. Sovjetski odgovor bio je pripremanje za drugi nuklearni udar pomoću podmornica i vojnih brodova u roku od 20 do 30 minuta. Nakon jedne određene točke, nuklearne misije postale su fokus trening sovjetske vojske.

Što se tiče konvencionalnog ratovanja, Sovjeti su počeli podizati rezerviste, slati paravojske Spetsnaz prema istočnoj Europi, pa čak i pretvaranje tvornice traktora u tvornicu tenkova.

Na psihološkoj razini, kod sovjetskih je vođa rasla paranoja kada su shvatili da će strateška ravnoteža na kojoj su gradili cijeli projekt svoje zemlje uskoro biti stvar prošlosti. U tom je kontekstu započeta i vježba u studenom 1983.

Nesvjestan čin civilizacije

SSSR je bio zabrinut izvještajima koja su dolazili do njih da neki američki avijarstvo treniraju rukovanje nuklearnim bojevim glavama. Sovjeti su na to odgovorili kao da je rad neizbježan. Vojna reakcija Varšavskog pakta na Able Archer 83 uključivala je transport nuklearnog oružja iz skladišta za isporuku jedinica helikopterom,  te obustavu svih letova osim obavještajnih od 4. do 10 decembra, “vjerovatno kako bi imali što je više moguće raspoloživi zrakoplova za borbu”.

U međuvremenu SAD je propustio sve to. Sovjeti su bili ozbiljno u pripremi za mogući predstojeći nuklearni rat, a SAD to nije niti znao. Jedan američki general, Leonard Parrots, koji je bio pomoćnik načelnika za obavještajne aktivnosti u Evropi za vrijeme Able Archera nije učinio ništa da promijeni status američke vojske ili spremnost na sovjetske akcije. To je, jasno, bilo zbog toga što Perroots nije dobivao nikakve obavještajne podatke da strah vodi sovjetsku mobilizaciju. SAD je jednostavno propustio svaki trag.

Velike svjetske sile tada su stvorile situaciju u kojoj je ne poduzimanje nikakvih koraka bio nesvjestan čin koji je možda spasio civilizaciju.