Prva pilotkinja Afganistana od pada talibana prkosi prijetnjama smrću i arhaičnim rodnim normama kako bi se infiltrirala u posao koji je gotovo u cijelosti rezervisan za muškarce.
U kombinezonu, s Aviator naočalama i crnom maramom na glavi, 23-godišnja Niloofar Rahmani upečatljiv je prizor u zračnoj bazi u Kabulu – u kojoj inače nema žena.
- Mnoge djevojke u Afganistanu imaju snove, ali brojni problemi i prijetnje stoje im na putu - priča djevojka, prenosi AFP.
Rahmani je odrasla u Kabulu, a za obuku u zračnim snagama prijavila se 2010. godine. Tajila je to od članova svoje rodbine koji vjeruju da žena nema što raditi izvan kuće. Dvije godine kasnije postala je prva žena pilot u zemlji od rušenja talibanskog režima, te prva pilotkinja borbenog aviona u historiji Afganistana.
Nekad nezamislivi podvig osigurao joj je nedavno nagradu za hrabrost američkog State Departmenta i nadimak ‘Afganistanski Top Gun’ na društvenim mrežama.
Vjeruje se da su pilotkinje postojale i prije talibanske ere, ali detalji su oskudni. Gotovo 14 godina otkako su amerikanci srušili talibansku vladu, žene u Afganistanu su napredovale pa su među zastupnicima i sigurnosnim uposlenicima uobičajena pojava.
Dogodile su se dakle promjene u ženskim pravima jer prije nisu smjele napuštati domove bez muške pratnje. No, konzervativni stavovi i dalje prevladavaju pa je Rahmani dobivala prijeteće pozive i pisma, navodno od talibana, u kojoj su je upozoravali da mora dati otkaz.
Prijetnje su tokom 2103. toliko porasle da je bila prisiljnena napustiti zemlju na dva mjeseca.
- Prijetili su da će povrijediti mene i moju porodicu - priča djevojka i dodaje kako je njezin jedini izbor bio da bude snažna i igorira ih.
Nešto boli više i od fizičkih prijetnji
Uz sebe uvijek nosi pištolj radi zaštite, a bazu nikad ne napušta u uniformi.
- Jednostavne stvari kao što su hodanje po ulicma i odlazak u kupovinu više nisu moguće. Moja sloboda je nestala - kaže. Više od fizičkih prjetnji, boli ju, priča, sveprisutni konzervatizam. Srce joj se slomilo nakon prošlomjesečnog divljačkog linča na ženu koja je lažno optužena za spaljivanje Kurana.
- Životinje to ne rade drugim životinjama - rekla je o ubistvu koje je potaknulo protestee širom zemlje.
- To nisu učinili talibani. To su učili obični ljudi, mlade afganistanske generacije - dodala je.
Prisjetila je i misije tijekom koje je prkosila naredbama nadređenih da ne smije prevoziti ranjenike. Ženama je, naime, tradicionalno zabranjen prijevoz mrtvih ili ranjenih osoba jer mnogi vjeruju da ‘žene imaju malo srce i previše su emocionalne’.
Kada je obavila zadatak zapovjedniku je rekla da je kazni ako misli da je učinila nešto loše. On se nasmiješio i rekao joj ‘dobro si postupila’.
Kako bi je tretirali jednako kao i muške kolege, ne smije si priuštiti nervozu. Mora biti čvrsta i ne pokazivati emocije.
Odbila rukovanje s muškim kolegom
Iako mijenja neke stvari, pazi i da poštuje kulturne norme u zemlji poznatoj po strogoj rodnoj segregaciji. Kada se nedavno jedan kolega krenuo rukovati s njom, odbila je to.
‘Zašto ne’, rekao joj je, ali Rahmani je objasnila da nije htjela poslati pogrešan signal. U Afganistanu se čak i jednostavna gesta kao što je rukovanje između muškarca i žene ponekad može tumačiti kao znak lošeg karaktera.
Uz Rahmani su se od 2001. godine još dvije žene odlučile za školovanje za posao pilota, a jedna od njih već je odustala.
Na pitanje koliko će trebati da se u avijaciji izjednači broj žena i muškaraca, Rahmani je odgovorila da to neće biti tako skoro.
- Možda za 20 ili 30 godina - rekla je i dodala da ona nadu ne gubi.
